Vina piju žene koje imaju stila, šampanjac one koje žele očuvati mladost i ljepotu. Postoje i legende o tome, ali ima nešto u tvrdnji kako u životu svake žene dođe trenutak kad joj samo čaša vina može pomoći – smije se Ivan Jakir, vrhunski poznavatelj vina, odnosno sommelier 2012., i 2014.godine u Njemačkoj. Ovaj je Hrvat iz Nürnberga prvi stranac koji je u Njemačkoj dobio titulu sommeliera godine.
Somelier zbog ljubavi!
Ivan Jakir je šef restorana Essigbrätlein, jednog od vrhunskih njemačkih restorana u kojeg zalaze brojni uglednici i u kojemu samo jedna večera stoji i do 500 eura. Rodom je iz Brela gdje je radio kao konobar. U Njemačku je došao zbog ljubavi. Upoznao je Snježanu, svoju današnju suprugu i 1990. godine došao u Nürnberg i u mjestašcu Stein osnovao obitelj. Tad je imao 23 godine. – Na početku je bilo dosta teško. Imao sam i dolje dobar posao. Ali ljubav je ljubav. Po dolasku sam počeo raditi kod jednog Nijemca u Fernsehturmu, a poslije u Arccoru, poznatom lancu hotela gdje je tri puta proglašen kao najbolji njihov trgovac vinima – kaže Ivan.
U restoranu u kojemu danas radi je od 1999. godine. Godine 2009., je nagrađen i za najbolju vinsku kartu u Njemačkoj.
Vino ne smije biti mrtvo u čaši
Vino je oduvijek bilo važan dio njegova života. – Još dok sam bio dijete naučio sam osnove pravljenja vina i način na koji se prilazi vinovoj lozi. No kod vina se uvijek mora učiti, nikad ne smiješ stati jer ako staneš, gotovo je – kaže Ivan.
Učeći o vinima i vinarima saznao je podosta i o našim domaćim vinima, malim hrvatskim vinarima koji prave vrhunska vina, ali u svijetu vinara nisu još dovoljno poznati. – Zato nastojim promovirati naša vina. Uvijek na vinsku kartu stavim nekoliko naših vina i gosti budu oduševljeni – kaže.
Biti sommelier nije baš lako. Morate poznavati vina, hranu, pa čak i cigare. Odrediti koje vino se sljubljuje s nekim jelom, kako se i u koje čaše ulijeva, jer neće svako vino biti isto u svim čašama. Vino, kaže, Ivan, nikako ne smije biti mrtvo u čaši. – Mora disati, oživjeti, kako bi se istinski uživalo u njemu – smatra Ivan.
Vina koja vode u prošlost, na početak svega!
Svijet vina je nevjerojatno šarolik i ogroman. Trednovi se uvijek mijenjaju. Trenutačno su u trendu tzv. narančasta vina. To su bijela vina proizvedena “na crno”, s produljenom zajedničkom maceracijom kože i sjemenki grožđa. Često spravljena u glinenim posudama ili drvenim bačvama. Smatraju se relikvijom drevnih vinorodnih tradicija čiji korijeni vode natrag na djedovinu. – Naši stari prije nisu odvajali bijelo i crno vino. Tako se radi narančasto vino. Ova su vina najpoznatija u Istri, Sloveniji i Italiji, na toj tromeđi i sad su jako popularna. Vraćamo se korijenima – kaže Ivan.
Muškarci i vino….
Često su pjesnici i mislioci kroz povijest cijenili dobra vina. Čak je i William Shakespeare napisao pohvalu plemenitom soku vinove loze koja kaže: “Vino čini mozak misaonim, brzim i stvaralačkim, punim živahnih, vatrenih i ugodnih misli”. Ali, zapravo je najvažnije što žene misle o vinima. I dok bi čovjek pomislio da one vole egzotična crna vina, Ivan tvrdi drugačije. – Vole ili šampanjac ili bijela, lagana vina. Šampanjac zato što kažu da žene čini ljepšima i ostaju mlađe, a bijela vina jer su laganija. Muškarci više vole crna vina jer misle da im ona daju na muškosti – smije se Ivan.
Je li doista tako? E to bi trebalo pitati žene čiji muškarci piju crna vina.
Cijeli tekst objavljen u tiskanom izdanju Fenix Magazina
