Gotovo svaki put kad uđem u dvorce, katedrale i muzeje imam osjećaj kao da koračam kroz prošlost i gledam sve te ljude koji su tamo živjeli u to davno vrijeme, njihove živote od kojih me dijeli tek neka bijela zavjesa.
Piše: Marijana Dokoza
Ta zavjesa vremena, koja je gotovo opipljiva, podsjeća na sve ono što je bilo, ali nikada ne možemo u potpunosti doživjeti. U tim trenucima, svaki kamen, svaki vitraj, svaki artefakt priča priču koju je netko nekada davno živio, ali koja i dalje odjekuje u tihim hodnicima tih dvoraca i katedrala.
Vjerujem da je tako svakome tko istinski želi zaviriti u prošlost kroz te „tihe hodnike“ jer svaki od njih nosi sa sobom priče, legende i fragmente povijesti.
Muzeji čuvaju umjetnine koje svjedoče o nekim zaboravljenim vremenima, dok dvorci i katedrale svojim impozantnim arhitektonskim stilovima govore o moći, vjerovanjima i životima ljudi koji su ih izgradili i koristili. Kroz svaki korak koji napravite unutar tih drevnih zidova, možete gotovo osjetiti duh prošlih epoha. Taj osjećaj povezanosti s prošlošću često nas podsjeća na to kako su se oblikovali ljudi kroz vrijeme.
Tako sam nedavno „prolazila kroz vrijeme“, odnosno hodnicima Münchenske rezidencije, jedne od najvažnijih kulturnih i povijesnih spomenika u Njemačkoj. Smještena u samom srcu Münchena, Münchenska rezidencija je zapravo nekadašnja kraljevska palača bavarskih vladara, koja je služila kao njihov glavni rezidencijalni kompleks od 1508. do 1918. godine, kada je Bavarska prestala biti monarhija.
Danas je to muzej i kompleks koji posjetiteljima omogućuje da urone u povijest bavarskih vladara i njihov luksuzni život. Rezidencija je kombinacija nekoliko zgrada i dvorišta koja su nastajala kroz stoljeća, a svaka od njih nosi specifične arhitektonske stilove, od renesanse do baroka, rokokoa i klasicizma.
Zbog bogatstva svojih zbirki i veličine, smatrana je jednom od najljepših palača u Europi.
Povijest münchenskog dvora
Kada je vojvoda Ludwig der Strenge preselio svoj dvor iz Landshuta u München nakon podjele zemlje 1255. godine, započela je povijest münchenskog dvorca. Kao vojvode, izborni knezovi i konačno kraljevi Bavarske, Wittelsbacheri su od 1385. godine proširili svoju rezidenciju iz malog dvorca optočenog opkopom u opsežni kompleks koji je bio rezidencija dinastije i sjedište vlade više od četiri stoljeća.
Antiquarium u Münchenskoj rezidenciji je najveća renesansna dvorana sjeverno od Alpa. Četverokrilni kompleks rezidencije vojvode Maksimilijana I. svjedoči o arhitekturi palače 17. stoljeća. Veličanstvene prostorne tvorevine dvorskog rokokoa predstavljaju rodnu galeriju i bogate sobe, uređene prema nacrtima Françoisa Cuvilliésa Starijeg. Klasicistički apartmani u kraljevskoj zgradi prema nacrtima Lea von Klenzea izgrađeni su za vrijeme kralja Ludwiga I. Suvremene zidne i stropne slike Juliusa Schnorra von Carolsfelda u Nibelunškim dvoranama prvi su monumentalni prikazi Nibelungenlieda.
Osim vrijednog fundusa namještaja, slika, skulptura, bronci, satova i tapiserija u izložbenim prostorima Münchenske rezidencije mogu se razgledati brojne značajne posebne zbirke.
Riznica Münchenske rezidencije
Posebno je zanimljiva riznica (Schatzkammer) Münchenske rezidencije u kojoj se nalazi svjetski poznata kolekcija dragulja i zlatarskih radova, emajla, kristala i bjelokosti, koja danas broji preko 1200 pojedinačnih primjeraka. Riznica je rezultat strasti bavarskih vladara za kolekcionarstvom tijekom stoljeća. Godine 1565. vojvoda Albrecht V. oporučno je odredio da se osobito vrijedni “nasljedni i kućni klainoderi” spoje u neotuđivu riznicu.
Ovu zakladu prvog velikog pokrovitelja i kolekcionara umjetnina kuće Wittelsbach proširili su njegov sin, vojvoda Wilhelm V. i njegov unuk, izborni knez Maksimilijan I .; izbornici Maks Emanuel, Karl Albrecht i Maks III. Izborni knez Karl Theodor proširio je ovu zbirku krajem 18. stoljeća prenijevši „Falačko blago“ u München.
Najvažniji predmeti u riznici su svakako bavarski kraljevski dragulji, koji predstavljaju izuzetno vrijednu i značajnu zbirku dragulja i drugih luksuznih predmeta koji su pripadali bavarskoj dinastiji Wittelsbach. Ova kolekcija ne samo da odražava bogatstvo i moć bavarskih vladara, već i kulturnu baštinu i značaj dinastije Wittelsbach u europskom kontekstu. Najistaknutiji predmeti među bavarskim kraljevskim draguljima uključuj bavarsku kraljevsku krunu koja je bila korištena u ceremonijama krunidbe bavarskih monarha. Ova kruna, ukrašena dragocjenim kamenjem, simbolizira moć i autoritet bavarske krune.
Početkom 19. Stoljeća riznici su pridodane krunske insignije novostvorenog kraljevstva i niz izvanrednih srednjovjekovnih umjetnina iz sekulariziranih katedralnih i samostanskih posjeda, a potom je povijesni rast ove zbirke doživio privremeni završetak.
Osim ove svjetovne riznice, od ranog 17. stoljeća postoji zbirka liturgijskih predmeta i relikvijara (dragocjenih posuda za čuvanje relikvija) u Münchenskoj rezidenciji, koju su William V. i Maksimilijan I. nabavili za dvorske kapele rezidencije. Ove sakralne umjetnine kao dragocjenost su čuvali i kneževi Wittelsbachi, a u razdoblju sekularizacije proširene su srednjovjekovnim zlatarskim radovima iz nekadašnjeg samostanskog posjeda. Riznica u sadašnjem obliku smještena je u deset soba u prizemlju kraljevske zgrade.
Dok koračate Rezidencijom München, sigurna sam, u svakom kutku ovog veličanstvenog kompleksa, gdje se povijest susreće s luksuzom i moći osjetit ćete dodir prošlog vremena. Iako su prošla stoljeća, tišina hodnika, impozantne dvorane i barokne sobe zrače prisutnošću onih koji su živjeli i vladali tu. Ispod raskošnih interijera, gdje su plemići hodali, a plemićki večernji balovi odjekivali, osjeća se dah prošlih vremena, kao da svaka slika, svaka skulptura i svaki ukras pričaju svoju priču. I svaki korak je kao susret s mnogim vladarima, plemićima i aristokratima koji su obnašali vlast u Bavarskoj kroz stoljeća. To je osjećaj kao da se nalazite na granici vremena, hodajući kroz dvorane gdje je prošlost još uvijek “živa”, gotovo opipljiva.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza/ Foto: Fenix (Senka Stark)
