Pastoralni centar u Münchenu otvoren 1965. kao Dom “Kardinal Alojzije Stepinac” za duhovne i kulturne potrebe Hrvata, 1980. je preimenovan u Dom “O. fra Ante Antića”. Kapela je ostala posvećena bl. Alojziju Stepincu.
Piše: Fra Jozo Župić
Za vrijeme župnika dr. fra Dominika Šušnjare osjetila se potreba imati prostorije. On je kao redovnik stanovao u samostanu sv Ane, bavarske Franjevačke provincije sv. Antuna Padovanskoga. Nastojao je doći do doma za sebe i za potrebe Misije, ali je to bio veoma težak put. Za otvaranje prvog hrvatskog doma ne samo u Münchenu već i u čitavoj Njemačkoj najzaslužniji je bio o. Werenfried von Straaten koji je 25. lipnja 1962. u Kölnu obećao svoju pomoć pri izgradnji ili kupnji doma za hrvatsku pastvu. Svoj pristanak dao je i kardinal Julije Döpfner (1915.-1976.), nadbiskup biskupije München-Freising, na zagovor šibenskoga biskupa mons. Josipa Arnerića.
Svoje očitovanje također je pozitivno izrekao i provincijal bavarske Franjevačke provincije dr. fra Wilhelm Forster, na zamolbu i zagovor provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja fra Jerka Lovrića.

Dan otvorenja Pastoralnog centra “Kardinal Alojzije Stepinac” bio je 4. travnja 1965. godine. Budući da je sedamdesetih godina “Dom kardinala Stepinca” u Widdersteinstr. 20 postao malen, ustupljena je kuća u Holzstr. 10. koja je prije toga služila Španjolcima. Kuću je blagoslovio prelat Jandl 4. srpnja 1971. godine.
Dom je imao svoju knjižnicu, priređivao je predavanja o hrvatskom jeziku i književnosti, tribinu mladih za vjerske, mladenačke i životne probleme, imao je svoj orkestar, hrvatske narodne nošnje, folklornu grupu hrvatskih djevojaka i mladića.
Svrha Hrvatskog doma u Münchenu bila je “pomaganje našem hrvatskom narodu u svim njegovim potrebama, duhovnim i materijalnim, promicanje hrvatske kulturne baštine i osebujnosti hrvatskoga duha i srca, čuvanje vjere i narodne svijesti”.
I onda se javljaju protivnici Doma. Očito im nije bilo drago što je Dom u Holzstr. bio pravi hrvatski kutak kroz niz godina. Uprava Karitasa će ga zatvoriti 1976. godine radi lažnih pritužbi, te radi često puta “prebučnog” vladanja i “ometanja” javnog reda. U njemu su ostali samo uredi socijalnih radnika.
Dom “O. fra Ante Antić”
Pristupilo se traženju novih prostorija. I Bogu hvala uviđavnošću Ordinarijata hrvatski katolici dobivaju novi Hrvatski dom koji je svečano otvoren 30. studenoga 1980. godine. U potkrovlju se nalazila i kapela. Blagoslov Doma i kapele Hrvatske katoličke misije obavio je kardinal Joseph Ratzinger, nadbiskup Münchena i Freisinga, budući papa Benedikt XVI. Nazvan je Dom “O. fra Ante Antića”.
U to vrijeme provincijal je bio fra Stjepan Vučemilo. On je prije toga obavljao službu vicepostulatora, i bavio se proučavanjem života o. Ante Antića koji je umro na glasu svetosti, i fra Stjepanova je uloga bila, dokazati da je o. fra Ante Antić bio sveta života kako bi ga se proglasilo blaženim i svetim. Kao provincijal želio je da lik o. Ante Antića bude upoznat i u inozemstvu, pa je sigurno savjetovao fra Dominika Šušnjaru da mu posveti novi Dom, i da splasnu tenzije glede Alojzija Stepinca zbog kojega je prije imao problema, iako je Alojzije Stepinac za sve nas, pa tako i za provincijala Vučemila bio svet čovjek, što će potvrditi i papa Ivan Pavao II. koji će nadbiskupa zagrebačkoga i kardinala Alojzija Stepinca proglasiti blaženim 3. listopada 1998. godine.
Tom prigodom kardinal Ratzinger je rekao: “To je izraz naše zahvalnosti za sve što Hrvati Münchena čine u privredi, a osobito u bolnicama i staračkim domovima. Pohvalio je vjeru Hrvata u Münchenu, marljivost i požrtvovnost u radu, posebice hrvatskih časnih sestara.

Istoga dana za radio Köln kardinal je rekao i ovo: “Poznajem također čitav niz hrvatskih svećenika te preko njih i pobožnost naših hrvatskih sugrađana koji se redovno sastaju na službu Božju u crkvi sv Pavla gdje doživljavamo da kod Hrvata katolicizam gotovo spada u njihovu narav, pri čemu se spaja s njihovom društvenošću. Stoga je veoma lijepo što se uz crkvu sv. Pavla nalazi ovaj dom. Tako se služba Božja uklapa u međuljudske susrete i tako se, koliko je moguće, ostvaruje smirenje pod vlastitim krovom nad glavom uz njegovanje vlastite kulture.”
Župnik fra Dominik Šušnjara zahvalio je kardinalu i naglasio kako je Dom kardinala Stepinca iz 1965. godine postao malen za toliki broj vjernika.
U Domu se od studenoga 1984. godine nalaze svi uredi, stanovi svećenika i časnih sestara. Dakle, u ovom mjesecu studenom slavimo 45 godina otvaranja Doma u Schwanthalerstr. 96.
Zaključimo da je Dom Alojzija Stepinca promijenio ime radi sluge Božjega o. Ante Antića, ali i zbog lažnih prijava i straha od njegova imena, da se tobože ne bi događala “prebučna” vladanja i “ometanje” javnoga reda.
Nasuprot Domu Hrvati su dobili kapelu posvećenu bl. Alojziju Stepincu, a ispred kapele podignut je brončani kip bl. Alojzija Stepinca, djelo akademskog hrvatskog kipara Mladena Mikulina, koji je rođen 31. prosinca 1958. u Velikoj Gorici.
U kapeli se slavi sveta misa. Vjernici pristupaju sakramentu pomirenja. U kapeli se obavljaju krštenja, vjenčanja, predstave, predavanja, pobožnosti, duhovne obnove. Sve ih povezuje bl. Alojzije Stepinac. On se moli za njih. Oni se utječu njemu, a on ih upućuje Kristu za čije je ime i sam trpio i postao mučenik za istinu.
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić