Makar je vrijeme bilo prohladno, makar se crkva sv. Pavla prilično ohladila, vjernička ljubav prema Domovini, došla je do izražaja u utorak, 18. studenoga 2025. a iskazalo ju je vjerničko mnoštvo spominjući se Vukovara i Škabrnje, sjećajući se hrabrih branitelja koji su sve ostavili i pošli s krunicom oko vrata, davši svoje živote za slobodu drage nam domovine Hrvatske.
Za sve poginule, ranjene, za mir u našoj domovini i u cijelom svijetu slavljena je sveta misa u 18.30 sati koju je predvodio don Darko Poljak, župnik Porođenja BDM , Skradin, župnik filijalnih crkava u Sonkoviću i Vaćanima, te policijski kapelan PU Šibensko-kninske. S njim su slavili fra Frano Čugura, župnik HKŽ München, fra Oliver Marčinković, dušobrižnik u HKŽ München i fra Dario Mican, trećoredac i doktorand na Sveučilištu u Münchenu.
Sve vjernike pozdravio je fra Frano i pozvao da iskažemo zahvalnost onima koji su iz ljubavi prema Domovini i njenoj slobodi darovali svoje živote. Oni nikada ne smiju biti zaboravljeni, kao ni Vukovar, ni Škabrnja.
Oko oltara ministranti, folkloraši, zbor mladih predvođen s. Nikolinom Bilić. Zaboravlja se na hladnoću kad je zapjevala cijela crkva. A pjevalo se latinski i hrvatski. Pjevana misa približavala nas je nebeskoj Crkvi u kojoj su naši dragi, preminuli i ubijeni, a putujuća Crkva, to smo mi koji se kroz pjesmu Gospi, Domovini i Isusu Kristu, međusobno povezasmo i nakon pročitane Božje riječi osluškivali smo što će nam Bog poručiti po propovjedniku don Darku Poljaku.
On je svoju propovijed temeljio na Evanđelju u kojemu je bila riječ o Isusovoj molitvi i muci u Maslinskom vrtu. Isus, kao da zna, da će ga Otac uskrisiti, ali isto tako zna da mora proći kroz muku i smrt. Njegov put neće biti lak. Isusova pouka u Maslinskom vrtu za nas jest, da odigramo dobro svoju ulogu koja nam je određena i to najbolje sada kako znamo. Događaju se i u našem životu stvari koje se ne poklapaju s našim planovima. Naš duh je elastičan. Treba se vježbati u kreposti i snazi. Kad te netko povrijedi, vježbaj se u opraštanju. Iz svake situacije možeš nešto naučiti. Nemoj čekati da drugi bude savršen. Učini malo dobra za nas, za zajednicu. Učini taj mali korak. Otkrivanjem zadaće, umanjujemo zlo i dajemo počast našim žrtvama. Iz pijeteta prema njima, postajemo bolji, vraćamo komadić smisla. Uspjet ću, ali suočavaj se sa zlom. Učini što možeš. Izbjegni sažaljenje i destrukciju. Tko je od nas izbjegao patnju? Propovjednik zaključuje svoje razmišljanje primjerom Mojsija koji vodi izabrani narod kroz pustinju i nakon mrmljanja naroda kamo ga to Mojsije vodi, pojavljuju se zmije. Je li Bog makao zmije? Nije. Naredio je Mojsiju da napravi mjedenu zmiju i tko u nju pogleda, bit će spašen. Zmija će uvijek biti u narodu, tj. zla će uvijek biti. Otkrivaj u sebi hrabrost, završio je propovjednik. I ne zaboravi pogledati raspetoga Krista.
Mladi su izrekli molitvu vjernika, prinosili darove koji simboliziraju Vukovar i Domovinu.
Na kraju mise otpjevana je hrvatska himna. Fra Frano je zahvalio propovjedniku don Darku Poljaku i preporučio svim vjernicima, da ponesu svojim kućama upaljene svijeće i da ih stave na prozore svojih stanova i da nikada ne zaborave naše heroje koji dadoše živote za Lijepu našu, a isto tako da nam u srcu uvijek ostanu Vukovar i Škabrnja i cijela nam Domovina koja je krvlju obranjena. U prolazu sam čuo kako jedna žena govori drugoj: “Bilo je lijepo, da ti srce pukne. Krasna je naša mladost.”
Nakon svete mise, FRAMA i udruga hrvatskih studenata e. V. pozvali su sve mlade na tribinu u kapelu bl. Alojzija Stepinca. Tema tribine glasila je “Vukovar i Škabrnja”. Kapela je bila dupkom puna mladih. Tribini je prisustvovao i generalni konzul RH u Münchenu, gosp. Vladimir Duvnjak, Neda Caktaš, predsjednica Hrvatske kuće i svećenici HKŽ München.
Na tribini smo mogli čuti o Danu sjećanja na žrtve, o početku domovinskog rata u Pakracu, o Vukovaru prije rata i njegovoj strateškoj važnosti, o padu Vukovara, njegovim simbolima, o osuđenim zločincima, prikazan je i kratki film o strahotama u Vukovaru i Škabrnji,, zatim o spremanju za rat JNA i srpskih lokalnih jedinica, o mladom Francuzu Janu Mischelu Culieru, o Vukovaru danas…
Na tribini su nastupili: Marija Medo, Ivan Janjiš, Karolina Slipac, fra Jozo Župić, Ivan Tomas, David Marko Galić i Ante Ćurić. Molitvom i blagoslovom župnika fra Frane Čugure završio je Dan sjećanja na sve poginule, ranjene i prognane.
Veliki broj mladih garancija je da će se i ubuduće ne samo oživljavati spomen na žrtve, nego da će sve te žrtve biti inspiracija za jedan novi život pun odgovornosti za pojedinca, obitelji i Domovinu koju nosimo u srcu, pa makar u njoj trenutno ne živimo. Primjer imaju u osobi mladoga Francuza Jeana Michela Nicoliera koji je Vukovar nazvao svojim gradom i koji sada u njemu počiva snom pravednika koji je izjavio:
“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im trebam pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”
Fenix-magazin/SIM/Fra Jozo Župić
