Zadnji utorak u mjesecu uvijek je u Münchenu rezerviran za predavanje u organizaciji Akademskog kruga koji djeluje pri Hrvatskoj katoličkoj župi (HKŽ) München.
Ovaj utorak, 25. ožujka 2025., predavanje je održao fra Josip Jurić Šolta, dušobrižnik u HKŽ München, koji je 25. lipnja 2024. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, uspješno, s izvrsnom ocjenom, obranio diplomski rad na Odjelu za povijest s naslovom “Španjolska gripa u župi Sinj 1918.-1920”, pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Kristine Puljizević. Obranom diplomskog rada, fra Josip je stekao akademski naziv magistra povijesti (mag. hist).
Od kralja Tomislava do Oluje
Fra Josip je na početku svoga predavanja kazao kako godina 2025. donosi nekoliko obljetnica koje su znakovite za hrvatski narod. Uz 1100 obljetnicu Hrvatskog kraljevstva, ove godine u kolovozu ćemo proslaviti 30. obljetnicu oslobodilačke Vojno-redarstvene akcije “Oluja”.
-Ove godine spominjemo se i 1100. godišnjice od osnivanja Hrvatskog kraljevstva, te krunjenja kralja Tomislava, a potom i 1100. obljetnicu održavanja Splitskih crkvenih Sabora. Obljetnice su tu kako bi nas uvijek iznova podsjećale na slavnu našu prošlost, a mjesta sjećanja poput Knina, Duvanjskog polja ili Splita podsjećaju nas na to da narod živi od svoje povijesti i da iz povijesti uči i nauči suvremeno ponašanje u svijetu u kojem egzistira i djeluje. Sve nabrojene obljetnice, rekao je fra Josip, važne su za razvoj nacionalne svijesti, posebice za nas Hrvate koji živimo i radimo u tuđini.
Tada je govorio o kralju Tomislavu čije se ime spominje u nekoliko narativnih i diplomatskih spisa. Riječ je o djelu “Historia Salonitana” autora Tome Arhiđakona iz XIII. stoljeća, “Ljetopisu popa Dukljanina” iz XII. stoljeća te o pismima pape Ivana X. i zapisima zaključaka splitskih crkvenih sabora iz X. stoljeća.
Iako nije sigurno, pretpostavlja se da je bio unuk kneza Trpimira, pa bi prema tome bio iz roda Trpimirovića. Povjesničari 20. stoljeća poput Vjekoslava Klaića, ističu da se ne zna tko mu je bila majka, a tko otac. Jedino što se zna, a opet je utemeljeno na raznim predajama, da je bio hrabar mladić, poduzetan i jak na oružju. Ferdo Šišić pretpostavlja kako je Tomislav na kneževskom mjestu naslijedio Mutimira pa bi prema tome trebao biti njegov sin. (910.-928.).
Tomislavov život
Da bismo pobliže razumjeli Tomislavov život i političko djelovanje, fra Josip je kazao, da je važno osvrnuti se na geopolitičku situaciju u prostoru koji je bio blizu Hrvatske kneževine, a taj prostor u ranom srednjem vijeku bio je poprište mnogih napada s istoka i zapada. Posebice se osvrnuo na opasnost sa sjevera. Naime, novi narod, onaj mađarski, pod vladarom Arpadom, pun osvajateljskih apetita, iz istočnoeuropsko-azijskih krajeva postupno je počeo zauzimati europske zemlje te su se počeli približavati i našim prostorima. Njihove napade nekoliko puta uspješno je prekinuo knez Tomislav koji je, protjerujući Mađare iz svoje zemlje, proširio opseg svoga vladanja do Drave i Dunava. Tomislavova pobjeda nad Mađarima iznimno je važna za hrvatsku povijest jer su se tada prvi put sjedinili sjeverni i južni krajevi od Drave do mora u jedinstvenu hrvatsku državu. Ona se prostirala od Raše do Srijema i Drine – gdje je graničila s Bugarskom i Srbijom – te do Zahumlja.
Uz nametljivi mađarski narod, dodatne komplikacije počeli su stvarati Bugari. Tomislav je i u slučaju Bugara pokazao svu svoju sposobnost i vještinu pobijedivši vojsku cara Simeona. I još nešto, Tomislav je dao utočište velikom srpskom knezu Zahariji i mnogim Srbima pred naletom Bugara. A kad je Simeon zaprijetio Carigradu, bizantski je car, vjerojatno posredstvom pape Ivana VIII. u potrazi za saveznicima, odabrao Tomislava.
Latinski gradovi predani Tomislavu
Tada se patrijarh odrekao svoje dosadašnje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i otocima, prepustivši ih rimskom papi, a car ih je predao na upravu knezu Tomislavu, koji je ujedno dobio i naslov prokonzula. Ovaj trenutak jedan je od najvažnijih u hrvatskoj povijesti. Njime su i dalmatinski gradovi došli pod Zapadnu Crkvu te u užu vezu sa ostatkom hrvatske države. Vjekoslav Klaić točno navodi koji su latinski gradovi predani Tomislavu: Split, Zadar, Trogir, Osor, Rab i Krk.
Tada je fra Josip govorio o postanku hrvatskog kraljevstva, zatim o krunjenju kralja Tomislava, o Crkvi u prvoj polovini X. stoljeća, Prvom splitskom saboru, Drugom splitskom saboru, nasljednicima kralja Tomislava, 1000. obljetnici Hrvatskog kraljevstva.
Krunjenje Tomislava za kralja jedno je od temeljnih pitanja o kojima povjesničari i mnogi znanstvenici raspravljaju. Postoji nekoliko teza o samom činu: neki tvrde da se Tomislav sam proglasio kraljem, drugi da ga je okrunio papa, dok treći tvrde kako je Tomislav krunu primio od Bizanta. Osnovni je problem kada govorimo o krunjenju kralja Tomislava što ne postoje izvori koji bi potvrdili Tomislavovo ime, mjesto kao ni godinu krunjenja prvog hrvatskog kralja.
Tomislava priznali kraljem
Od najveće je važnosti, kada govorimo o Tomislavu kao prvom hrvatskom kralju, da su već na prvom crkvenom saboru u Splitu 925. godine rimski papa, zahumski knez Mihajlo, svi veliki hrvatski, srpski i humski župani i boljari te svi biskupi istočne i zapadne Dalmacije Tomislava priznali kraljem. Papa Tomislava izravno naziva hrvatskim i dalmatinskim kraljem, a to nam govori da je već u ono doba Dalmacija pripadala hrvatskoj kruni i da je župan Tomislav pod rimskim utjecajem postao kralj. Franjo Rački navodi kako papa Ivan X. (914.-928.) u poslanici Tomislava naziva rex Croatorum. Taj naslov nije slučajan; to dokazuje i činjenica da se u istom pismu humski vladar naziva dux chulmorum.
Fra Josip je zaključio, da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj okrunjen krunom rimske Crkve. Točnu godinu početka i kraja Tomislavove vladavine vrlo je teško odrediti, ali prema narativnim izvorima smatra da je vladao u prvoj polovini X. stoljeća (vjerojatno okrunjen 925. godine na Duvanjskom polju). O važnosti Tomislavove ličnosti dovoljno govore crkveni sabori održani 925. i 928. godine, kao i njegove pobjede nad Mađarima i Bugarima, a osobito pismo pape Ivana X. u kojem se Tomislav i naslovljava kao kralj. Znajući kako prije njega nije bilo kraljeva, već su vladali knezovi, pismo je ključni temelj teze o tome da je Tomislav prvi hrvatski kralj. Kada govorim o imenu prvog hrvatskog kralja, rekao je fra Josip, najprihvatljivija mu je teorija ona koja potvrđuje ime Tomislav, kao i tezu da je bio Mutimirov sin. Tomislav je bio prvi hrvatski kralj koji je hrvatsku državu unaprijedio u kraljevinu ravnopravnu mnogim tadašnjim svjetskim silama.
Nakon predavanja razvila se diskusija i o Tomislavu, i o crkvenim saborima i o jeziku u liturgiji.
Fenix-magazin/SIM/Fra Jozo Župić
