Akademski krug hrvatske katoličke zajednice, u suradnji s Hrvatskim generalnim konzulatom München i s podrškom udruge Hrvatska kuća München, organizirao je u nedjelju, 23. studenoga 2025. predavanje u prostorijama HKŽ München.
Tema susreta glasila je: “Povijest hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini i njegova strateška važnost za Republiku Hrvatsku”. Gost predavač bio je dr. sc. Domagoj Knežević s Hrvatskog instituta za povijest i savjetnik ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.
Susret je protekao u formi intervjua. Intervju je animirao Orlando Medo, a predavač je napomenuo da je otvoren za sva pitanja, pa i ona izvan teme. Na samom početku gosta večeri pozdravili su Neda Caktaš uime udruge “Hrvatska kuća”, generalni konzul RH u Münchenu Vladimir Duvnjak, koji je istaknuo dobru suradnju sa hrvatskom župom i izrazio zadovoljstvo da u našoj sredini imamo kvalitetnog sugovornika.
Fra Frano Čugura, župnik HKŽ München pozvao je sve prisutne na zajedništvo jer svi mi vučemo porijeklo iz Bosne. Svi moramo voditi računa biti zajedno, čuvati naš identitet, našu povijest, našu kulturu, ono duhovno što su nam davali naši svećenici u Bosni, a sve je to snažilo naš narod. Na sve je zazvao Duha Svetoga.
Srbija ne vraća Hrvatskoj arhivsku građu
Uslijedio je intervju s raznim pitanjima počevši od problema istočne granice, traženja nestalih branitelja i civila u domovinskom ratu. U odgovorima na ta pitanja saznali smo od predavača da je malo pomaka glede Republike Srbije koja uopće ne surađuje i pitanje je želi li ta ista Srbija ući u Europsku uniju (EU). Oni ne vraćaju Hrvatskoj arhivsku građu. Već pet godina Srbija je blokirana za Europu.
Slijedilo je pitanje o Bunjevcima, i čuli smo odgovor da je Hrvatska demokratska zemlja koja ulaže velika sredstva za Hrvate u Srbiji i Vojvodini, i svakako raduje da mnogi Hrvati iz tih područja dolaze u Hrvatsku na rad jer je velika razlika u plaćama. Kao primjer naveo je Suboticu u kojoj ljudi primaju plaću od 800 eura, a u Osijeku mogu dobiti 1500 eura. Posebno je pohvalio razvoj Osijeka. Otvaraju se privatne klinike u koje dolaze liječnici iz Njemačke i Austrije koji rade u tim klinikama. Otvaraju se tvornice. Imamo dva autoputa. Tako je slično i s Banjalukom iz koje Hrvati dolaze raditi u Hrvatsku i vraćaju se svojim kućama.
Nakon tih pitanja i odgovora prešlo se s pitanjima o Bosni i Hercegovini. Zahvaćeno je vrijeme Osmanlija, zatim Austrougarske , vrijeme Prvog svjetskog rata, atentata na kralja Aleksandra, zatim pojave Hrvatskog nacionalnog pitanja nakon Prvog svjetskog rata, kolektivne stigme Hrvata u Bosni i Hercegovini, prekrajanja krajeva i srpskih kadrova koji vladaju do 1966. u Bosni. Do 1971. godine Srbi su bili relativna većina u Bosni i Hercegovini. Nakon toga stvara se relativna većina muslimana koji su htjeli stvoriti Bosnu i Hercegovinu kao Republiku svoga naroda.
Hrvatski narod ima dvije domovine
Domovinski rat je otvorio oči i ako pogledamo Bosnu i Hercegovinu, ona je strateški važna za Hrvatsku. Svi napadi u ratu išli su iz Bosne i Hercegovine. Hrvatski narod ima dvije domovine. Hrvati Bosne i Hercegovine imali su veliku ulogu uz Franju Tuđmana. Franjo Tuđman doživio je među Hrvatima SAD-a, Austrije i Njemačke veliko oduševljenje. Predavač je istaknuo da je pročitao svu ratnu arhivu i ustvrdio je da predsjednik Franjo Tuđman nije učinio nijednu stratešku grješku.
Imali smo problema s naoružanjem,a agresor je imao problem s ljudstvom. Božje je čudo kako smo uspjeli, istaknuo je. Govorio je i o dejtonskom mirovnom sporazumu.
Dejton je postao legitimna tema. Želimo da Bosna i Hercegovina postane funkcionalna. To je država i našega naroda. Svaki nacionalizam želi imati svoju državu. Logika velikih sila je sačuvati jednu državu. Predavač nema ništa protiv toga da Bosna i Hercegovina bude ili federalna, savezna, kantonalna, samo da napreduje.
Uslijedila su pitanja u kojima je bilo izraženih emocija, nezadovoljstva pojedinaca kojih se tiče stanje na područjima iz kojih dolaze. Svima njima glasio je odgovor predavača da imamo problem sa državama koje nisu pravne države. Iznio je podatke iz kojih je vidljivo koliko hrvatska država ulaže svake godine u razne projekte u Bosni i Hercegovini kako bi olakšali život Hrvata na tim područjima. Priznao je i to da je bilo raseljavanja, i isto tako ustvrdio da je glavni okidač raseljavanja nesigurnost. Nikome nisu ugodni porazi. Kad imamo ekonomski uzlet, nemamo ljudi. Zahvalio se svima prisutnima što su našli vremena da govorimo o svemu što nas tišti. Raduje ga da ima povrataka u domovinu. U vrijeme rata bila je dobra suradnja domovinske i inozemne Hrvatske, a sada je vrijeme da ostvarujemo puninu života.
Na kraju pljesak predavaču i organizatorima, u nadi da će ovakvih susreta biti sve više kako bi se što bolje upoznalo s problematikom koja tišti Hrvate bilo u Hrvatskoj, bilo u Bosni i Hercegovini, drugoj domovini Hrvata.
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
