Hrvatski katolici nedjeljom se okupljaju u više crkava grada Münchena. Jedna od tih crkava je i crkva St. Gabriel, na adresi Versaillerstrasse 20. U crkvi se okupljaju i njemački vjernici za koje od 2. veljače 1999. godine rade i hrvatske sestre Družbe Kraljice svijeta iz Zagreba.
Od 2002. s. Marta Jozić osim za Nijemce, također svira na hrvatskoj misi i vrši ulogu sakristanke.
Na prvu nedjelju došašća, 27. studenoga 2023. sestra Marta Jozić koja se vraća u domovinu na drugu dužnost imala je oproštajnu misu sa ckrvenim zborom. Misu je slavio fra Jozo Župić, dušobrižnik za hrvatske katolike u Münchenu. Na kraju mise uime crkvenoga zbora riječi zahvale s. Marti uputio je pjevač Milan Terzić:
– Draga braćo i sestre u Kristu, ovo naše zajedničko euharistijsko slavlje, ostat će upamćeno kao posljednje naše sestre Marte, u službi voditelji zbora St. Gabriel.
Iskreno moram priznati da mi nije bilo lako odlučiti se za ovo. Imao sam nedoumica, htio odustati, i onda sam najednom po daru Duha Svetoga dobio poniznost i tako nastadoše ove riječi koje upućujem sestri Marti.
Draga s. Marta, ti si više od 20 godina vodila svoj zbor. Vodila si nas ponizno, blago i s puno ljubavi. Zahvaljujući tome s vremenom smo postali jedna obitelj u kojoj si ti bila naša starija sestra.
Kao i u svakoj obitelji i kod nas je bilo problema i nesporazuma, ali si ti i tada bila ponizna i pomirljiva, nisi sudila i razdvajala nego tiho molila i dragi Bog je opet sve izveo na dobro svih nas. Hvala ti na tome!
Kao i u svakoj obitelji i u nas se slavilo. Naše proslave su postale legendarne, pa nam čak neki i zavide na njima. Ti bi se uvijek radovala, posebno si se trudila da nam bude lijepo, služila si nas i pazila, da ne pretjeramo ili slučajno zaboravimo gdje se to nalazimo.
Osim toga bili smo i svjedoci još jedne tvoje kreposti, a to je krepost umjerenosti. Sjećam se, kako si za razliku od nas, bez alkohola ili s vrlo malo reda radi, strpljivo čekala da konačno otpjevamo našu zadnju pjesmu, pa da se napokon raziđemo.
Ti bi onda pokupila i oprala zadnje čaše, te sretna radi našega veselja, pošla u svoju sobu. Ali, nije naša s. Marta odmah zaspala, makar je bila umorna od napornoga rada. Ona je čekala da se i posljednji član javi da je sretno i bez problema stigao doma. Eto draga braćo i sestre, to vam je naša Marta. Hvala ti na tome!
U nagovoru koji mi je bio inspiracija za ovaj govor, doznao sam da Bog ljubi osobe koje žive u poniznosti i koje se pred Gospodinom umanjuju, za razliku od bahatih osoba. Mi kao da smo slutili, pa smo uvijek rado tebi dolazili sa svojim osobnim problemima i brigama. Bilo da se radilo o bolesti, nepravdi ili smrti drage osobe, ti si nas uvijek hrabrila, rekla bi ponizno molit ćemo Boga.
I ti bi onda tiho u svojoj skrovitosti molila za naše nakane. Hvala ti! Stavi nas i u buduće u svoje molitve, kako bi ovaj tvoj zbor opstao, kako ne bismo posustali, nego i dalje slavili Gospodina. Neka mu bude na slavu, a ljudima na dobro.
Na kraju ću završiti tekstom što su ga osmislili naši Neno i Trpimir, a koji je ovjekovječen u knjizi-albumu koji smo poklonili u petak s. Marti za uspomenu:
Draga sestro Marta,
to nisu bile obale babilonske na kojima smo s tobom sjedili.
I nisi brisala suze daleko od rodne grude.
Kao majka učila si nas kako slaviti Gospodina u tuđini.
S tobom smo bili sretni i veseli, dok si nas u pjesmi vodila Kristu.
Hvala ti za svaku notu i svaki psalam.
Hvala ti za tvoju ljubav i brigu.
Hvala ti za svaku molitvu i za svaki naš zajednički trenutak.
Uvijek tvoj zbor “Sveti Gabrijel”.
Fenix-magazin/SČ
