Akademski krug koji djeluje pri HKŽ München, ugostio je u utorak, 24. veljače đakona Kaldejske katoličke zajednice u Münchenu, Gemmura Imada. Đakon Gemmur Imad u kratkim crtama prisutnima je približio državu Irak, pokazavši na karti koju je donio sa sobom, da je Irak država u jugozapadnoj Aziji, između Turske, Irana, Kuvajta, Saudijske Arabije, Jordana i Sirije, te malim dijelom na jugoistoku dopire do Perzijskog zaljeva.
Godine 637. Arapi su pod vodstvom kalifa Omara I. (634-644) osvojili područje Mezopotamije i nazvali ga Irak (arapski Al-Gazira: otok), prema “otoku” koji tvore Eufrat i Tigris. S uspostavom Abasidskog Kalifata 750. i gradnjom Bagdada 762. kao nove prijestolnice arapske države, Irak je postao središte islama s kulturnim središtima u Bagdadu, Basri i Kufi. Tijekom povijesti na tom području vodili su se mnogi ratovi. Uspostava stvarne osmanske vlasti u Iraku započela je na početku XVIII. st. kada je Porta vlast u Iraku prepustila dinastiji gruzijskih mameluka koja je ubrzo uspostavila svoju vlast nad cijelom pokrajinom. Porta je smijenila tu dinastiju i uspostavila izravnu vlast nad Irakom, koji je podijelila na tri ejaleta (Mosul, Bagdad i Basra).
Đakon Gemmur Imad nije se toliko zadržavao na ratovima, ali je svakako želio pokazati stanje kršćana i kršćanstva na tim područjima. Kaldejska katolička Crkva – kršćani stoljećima su čuvali vjeru okruženi neprijateljima. Kršćanske Crkve na Bliskom istoku prolaze kroz pravi progon od strane islamističkih terorista.
Kaldejska katolička Crkva je najbrojnija skupina katolika na području današnjeg Iraka. Oni su sljednici asirskih kršćana koji su na tom području od I. st. Prema njihovoj predaji prvi misionari koji su im donijeli kršćanstvo bili su apostoli Toma i Bartolomej, te njihov suradnik Tadej. Krajem XIII. st. na području Mezopotamije djeluju kao misionari dominikanski i franjevački redovnici. Oni su na tom području zatekli kaldejske kršćane, potomke nekada rasprostranjene zajednice koja je u to vrijeme bila svedena na mali broj vjernika i biskupa. Godine 1830. definitivno su ušli u puno jedinstvo Katoličke Crkve kada je papa Pio VIII. (1829.-1830.) posvetio Yohannanu Hormizda za patrijarha kaldejskih kršćana sa sjedištem u Mosulu. Danas je sjedište patrijarha u Bagdadu.
Po riječima đakona, kaldejska zajednice broji malo više od 600 000 pripadnika. Njih je najviše u Iraku, oko 240 000. Toliko ih je u SAD-u. U Iranu ih je ostalo oko 4000. Zatim ih nalazimo u Libanonu oko 20 000. U Siriji je broj rapidno opao. Ostalo ih je oko 10 000. U Turskoj zajednica broji oko 14 000. U Kanadi oko 30 000, Australiji 35 000, te Jordanu 7 000.
U Bavarskoj ih ima oko 20 000, a u gradu Münchenu 6 000.
Posebno je teško tim zajednicama koje su pale u ruke tzv. Islamske države. Imamo primjer kako je opao broj vjernika pod Bagdadskim patrijarhom. 1990. bilo ih je oko 325 000, a 2000. godine 151 000. Dakle, upola manje.
Na čelu Kaldejske katoličke Crkve nalazi se patrijarh sa sjedištem u Bagdadu. U liturgiji koriste istočnosirijski obred. Prema predaji koju čuvaju Crkve koje koriste taj obred (Kaldejska katolička, Apostolska asirska, Drevna asirska Crkva Istoka, te Siro-malabarska katolička Crkva) on im je predan od samih apostola, tj. sv. Tome apostola koji je zadužio Tadeja (jednog od sedamdesetorice) da uredi Crkvu na tom području.
2007. godine, na poticaj Svete Stolice, došlo je do reforme obreda, pri čemu je Rim potaknuo Kaldejce da svoj obred reformiraju na način da se što više vrate tradicijskim korijenima vlastite liturgije. Jezik koji se koristi je dijalekt aramejskog kojeg pripadnici zajednice i danas koriste kao jezik svakodnevice. Ovaj dijalekt je izrazito blizak jeziku kojega je govorio sam Krist, pa su i na taj način izrazito povezani s izvorima kršćanstva.
Može se kazati da je ova zajednica kroz cijelu povijest bila zajednica mučenika.
U Münchenu slave misu i sakramente u crkvi St. Wolfgang, St. Wolfgnags-Platz 9, 81669 München. Problem je ove zajednice nedostatak svećenika. Njihov svećenik još studira u Rimu.
Bilo je puno pitanja koju su prisutni postavljali predavaču, đakonu Gemmuri Imadu. Uime svih prisutnih đakonu se zahvalio Ante Moro, predsjednik Akademskog kruga.
Fenix-magazin/MMD/Fra Jozo Župić
