Jutros, 12. ožujka 2026. zazvoni mi telefon. Javlja mi se poznat glas. Pa, jesi li ti to Marko? Jesam, odgovara Marko. Što ima novoga, pitam ga. Marko mi odgovara, da mu je iz tiska izišla nova knjiga i da bi rado došao do mene i tu mi knjigu darovao. Radovao sam se Markovu dolasku i njegovoj novoj knjizi.
Piše: Fra Jozo Župić
Ovo je treća knjiga u nizu. Treća zbirka pjesama. Godine 2012. objavio je prvu zbirku pjesama “Što me budi…Pjesme iz duše i srca”, 2013. drugu pod nazivom “Staj u stope Isusove…Duhovne radosti srca i duše”, i evo sada 2026. “Zastani pred Kristom i ostani s Njim …Ljubi Krista srca čista”.
Predgovor knjizi napisao je fra Dario Mican koji piše: “Ova autorova zbirka pjesama prije svega je svojevrsna ispovijest vjere i svjedočanstvo njegovog kvalitetnog i bogatog duhovnog života, prožeta dubokim duhovnim iskustvima. No, ona je i pravo bogatstvo duhovne poezije, koja nas čitatelje ne ostavlja ravnodušnima, nego i nas same i naš život i vladanje suočava s temeljnim pitanjima: Ima li Boga u mome životu? Kako gledam na Crkvu? Utječem li se svecima? Jesam li ponosan na svoj rodni kraj i svoju domovinu?”

Bl. Alojzija Stepinca u HKŽ München / Foto: Fra Jozo Župić
Marko Jukić rođen je 8. lipnja 1946., u selu Harambašići, pokraj Bugojna, u Bosni i Hercegovini, od oca Ante i majke Ivke.
Iz sretna 60-godišnjeg braka sa suprugom Lucom ima dva sina, Marinka i Antu, kćer Vesnu te unuke Marijana, Maria i Mateu. Dane i vrijeme u mirovini posvećuje obitelji, unučadi i pjesništvu.
U Njemačkoj je od 1970. godine gdje je radio kao pomoćni električar na njemačkoj željeznici, a onda je završio dodatna četiri razreda te u Freiburgu nastavio srednjoškolsko obrazovanje.
Kad sam ga upitao zašto piše, on me uputio na pjesmu na str. 34.-35. u kojoj Marko u stihovima piše kako ima ljudi koji vole pisat. Ima ih koji to čine iz dosade, ili zbog zabave. Neki da uđu u povijest, i onda pita sebe:
“Što za sebe mogu reći,
što to mene pisat` vuče?
Znam da nije ništa drugo,
već kršćansko nadahnuće.
U mom srcu duboko su
utisnute neke riječi
proslavljati Svevišnjega
to mi je dar najveći.”
Fenix-magazin/SČ/Fra Jozo Župić