U utorak, 3. listopada u kapeli Bl. Alojzija Stepinca slavljena je pjevana misa u čast sv. Franje Asiškoga koju je predvodio fra Frano Milanović Litre u zajedništvu sa svećenicima fra Petrom Klapežom, fra Edvardom Sokolom i fra Slavenom Čekom.
Prije mise vjernici su imali mogućnost za sv. ispovijed. Kapela je bila ispunjena štovateljima sv. Franje. Za vrijeme mise pjevali su mladi FRAME, a na klaviru je svirala s. Nikolina Bilić voditeljica zbora i orkestra mladih iz FRAME.
Fra Frano Milanović je u svojoj propovijedi istaknuo Franjinu poniznost i ljubav prema neprijateljima. Tu poniznost i ljubav počeo je na poseban način živjeti nakon svoga susreta s gubavcem kojega je zagrlio i poljubio, i tako je zavolio ono što je mrzio i postao je pravi Isusov sljedbenik.
Iza mise svećenici i narod izmolili su večernju sa psalmima i slušali izvješća sv. Bonaventure i brata Ilije o smrti sv. Franje koji je pobožno umro u prisutnosti braće franjevaca u Asizu 1226. godine. Dok su vjernici držali u rukama upaljene svijeće koje su im podijelili vrijedni ministranti, kapelom je odzvanjala pjevana antifona: O presveta dušo, kojoj na smrti, građani nebeski dolaze u susret, anđeoski zbor se veseli, a preslavno Trojstvo poziva govoreći: ostani s nama u vijeke.
Uistinu je to bila lijepa večer, protkana pobožnošću, blizinom sveca koji je na samrti zapjevao psalam 142 i otpjevao ga do kraja. I kad su se konačno na njemu ispunili svi misteriji i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.
I za kraj jedna zanimljivost. Prije mise nad Münchenom je sve bilo vedro. Na kraju Preminuća sv. Franje, dvorište pred kapelom orosila je sitna kišica. Naši bi vjernici rekli: to je Božji blagoslov.
Fenix-magazin/MD/fra Jozo Župić
