Želimo sačuvati svoje korijene, hrvatski duh i nastaviti se povezivati s domovinom, kažu Hrvatice iz Latinske Amerike koje su prije dvije godine osnovale mrežu CroActivas kojom promiču zajedništvo hrvatskih iseljenika.
CroActivas je osnovan 2023. godine na Dan žena kako bi na španjolskom i portugalskom govornom području promicao zajedništvo hrvatskih iseljenika i ojačao vezu s domovinom.
“Ovo je način da se ujedinimo jer svaka od nas ima svoju priču”, kaže Dafne Bilich Santiago Queiroz čiji je djed 1947. došao u Brazil.
Ta poduzetnica iz sektora osiguranja živi u Espiritu Santu, na jugoistoku zemlje.
“Mi Hrvatice iz Latinske Amerike smo različite, ali sve nas ujedinjuje hrvatski duh. Duh naroda koji je prošao teškoće i snašao se u tuđini zahvaljujući svojoj borbenosti”, kaže Bilich.
Ona je jedna od 836 žena koje se svaki mjesec barem jednom sastaju “online” te održavaju radionice. Broj sudionica se udvostručio od kada je mreža stvorena prije dvije godine.
“Jačamo i podupiremo se”, napominje Bilich.
Jelena Nadinić, rođena u argentinskom glavnom gradu Buenos Airesu, bila je među osnivačicama. Pomislila je da bi bilo dobro stvoriti mrežu na španjolskom i portugalskom govornom području jer su već postojale neke na engleskom.
“U Južnoj Americi imamo ljude druge i treće generacije koji su izgubili svoje korijene jer su se morali baviti poslom. Ovako im dajemo nešto, barem jednom mjesečno, da se mogu povezati sa svojim korijenima”, kaže Nadinić, predsjednica CroActivasa.
“A zašto baš žene? Zato što smo mi žene jezgra obitelji, tradicije i jezika”, objašnjava.
Želimo da u Hrvatskoj znaju tko smo
Nadinić, specijalistica u biokemijskoj-farmaceutskoj industriji, članica je Savjeta hrvatske vlade za Hrvate izvan Hrvatske pa je zajedno s kolegicama iz Brazila, Perua i drugih južnoameričkih država osnovala CroActivas.
Prvi put su se okupile uživo u studenom 2023. u Buenos Airesu, a susret u Sao Paulu je drugo takvo okupljanje. On je dio šireg 8. Susreta hrvatske dijaspore u Južnoj Americi.
CroActivas je jedina panlatinoamerička organizacija Hrvata premda nema sjedište.
“Nemamo formalnu udrugu. Razmišljamo kako se bolje organizirati”, kaže Nadinić. Jedna od ideja je da ih uključe postojeće udruge iseljenika u svoju strukturu u svakoj od zemalja. Tako ne bi plaćale posebnog računovođu niti banku.
Nadinić kaže da je zadovoljna radom premda se ponekad teško organizirati kada su članice zauzete svojim poslovima i drugim obvezama.
“No važno je da imamo skup uživo i radionice”, napominje.
CroActivas je dobio pet novih članica tijekom skupa u Sao Paulu. Od tih žena se traži da ispune obrazac sa svojim podacima, ali i da napišu svoju iseljeničku priču.
“Važno je da napišu svoju povijest jer ako je ne zapišemo izgubit ćemo je. Želimo da ta povijest ostane, da se zna kako su došli u Latinsku Ameriku”, napominje Nadinić.
Daphne Bilich napisala je kako je njena djeda Miroslav, tada 35-godišnjeg vlasnika tvornice kemikalija u Zagrebu, jugoslavenski komunistički režim proglasio “narodnim neprijateljem”. Bio je zatvoren, pobjegao je, pa preko Italije došao u Brazil.
CroActivas je pun priča o ljudima koji su zbog političkih i gospodarskih razloga preplovili Atlantski ocean i stigli u nepoznat kraj.
“Mi u Južnoj Americi smo do 1991. godine htjeli da se ovdje zna što je Hrvatska. Sada želimo da se u Hrvatskoj zna tko smo mi”, kaže Nadinić.
Fenix-magazin/SIM//Hina
