Jedna udovica iz Hessena iznenada je suočena s obvezom povrata gotovo 60.000 eura. Razlog: godinama je primala veliku udovičku mirovinu, iako je još od 1999. primala i vlastitu starosnu mirovinu – kombinacija koja utječe na iznos udovičke mirovine.
Zemaljski socijalni sud u Hessenu (Hessisches Landessozialgericht) odlučio je: žena je grubo nemarno prekršila obvezu sudjelovanja (Mitwirkungspflicht) i mora cijeli preplaćeni iznos vratiti.
Danas 86-godišnja žena bila je od 1959. u braku sa suprugom koji je preminuo 1996. godine. Iste godine počela je primati veliku udovičku mirovinu u iznosu od oko 1.280 njemačkih maraka mjesečno. Ova vrsta mirovine se trajno isplaćuje pod određenim uvjetima – na primjer, ako je preživjeli bračni partner određene dobi ili odgaja dijete. U njezinom slučaju uvjeti su bili ispunjeni, pa joj je mirovina odobrena.
Međutim, nije prijavila mirovinskom osiguranju da je od 1999. dodatno primala vlastitu starosnu mirovinu od oko 2.500 maraka mjesečno. Ova druga mirovina trebala je biti uračunata u iznos udovičke mirovine.
Prema zakonu, kod istovremene isplate udovičke mirovine i vlastitog prihoda, 40 % iznosa koji premašuje određeni neoporezivi iznos umanjuje udovičku mirovinu – prema članku 97. Zakona o mirovinskom osiguranju (SGB VI). U ovom slučaju to nije bilo uračunato više od dva desetljeća.
Presuda: gruba nemarnost
Tek 2019. godine, automatiziranim usklađivanjem podataka, mirovinsko osiguranje je otkrilo da žena prima dvije vrste mirovina. Pokrenut je postupak povrata, a preplaćeni iznos utvrđen je u visini od 59.831 eura. Žena je pozvana da izvrši povrat novca.
Tužiteljica se branila tvrdnjom da je postupala u dobroj vjeri. Obrasce za obje mirovine ispunila je općinska služba za mirovine, i ona je pretpostavila da su podaci već proslijeđeni unutar sustava mirovinskog osiguranja. Smatrala je neshvatljivim da je pogreška ostala neotkrivena punih 20 godina i da nije postojala interna kontrola. No sud je bio jasan.
Sud je zaključio da je riječ o gruboj nemarnosti, jer je već 1996. bila upozorena u rješenju o dodjeli mirovine da mora prijaviti svaki dodatni prihod – uključujući i vlastitu mirovinu. To nije učinila, i zato snosi odgovornost.
Povrat novca – unatoč nedostatku ušteđevine
Sud je naglasio da se gruba nemarnost može utvrditi čak i kad je ista institucija isplatitelj obje mirovine, i da to ne oslobađa obveze prijave. U obrazloženju presude stoji:„Tužiteljica je neprekidno primala starosnu mirovinu iz vlastitog osiguranja, a da to nije prijavila službi zaduženoj za udovičku mirovinu.“
Mirovinsko osiguranje je prema tome bilo ovlašteno retroaktivno izmijeniti odluku i djelomično poništiti isplatu od 1. lipnja 1999. godine.
Žena je izjavila da nema dostatne ušteđevine za povrat – sve je već potrošeno. No sud nije vidio osnovu za djelomičan oprost duga, jer nije prekršena desetogodišnja zastara, koja bi u nekim slučajevima mogla ograničiti mogućnost povrata. Stoga je presuđeno da mora vratiti cijeli iznos.
Sud je dodatno naglasio da je još 1996. bilo jasno upozorenje: tko ne prijavi promjene u prihodima, mora računati na povrat sredstava retroaktivno. Pravo žalbe nije dopušteno.
Fenix-magazin/IK
