„Vrijeme je da podmirim svoj stari dug prema mom velikom učitelju“, rekao je poznati i priznati austrijski slavista, znanstvenik i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), prof. dr. Nikola Benčić u Hrvatskom centru u Beču, na promociji monografije „Miloradić“ – „Život, djelo i poslovanje Mate Meršića Miloradića 1850. do 1928.“, čiji je autor.
Riječ je o izuzetno vrijednom povijesno-književnom i znanstvenom djelu kojim autor na izuzetno zanimljiv i dokumentirani način otkriva povijest i prošlost gradišćanskih Hrvata, kojima i sam pripada. A kad je riječ o dugu koji spominje dr. Benčić, gradišćanskohrvatski književnik i publicist Petar Tyran, koji je promovirao monografiju „Miloradić“ istakao je kako je ona „nevjerojatan dragulj“, koji je gradišćanskim Hrvatima poklonio njen autor i to na način da je svoju doktorsku disertaciju s Bečke slavistike iz 1963. godine o Miloradiću znatno proširio i nadopunio, objavivši je u vidu jedinstvene monografije.
„Time je Nikola Benčić ovoga najvećeg pjesnika nekadašnjih zapadnougarskih i današnjih gradišćanskih Hrvata konačno postavio tamo gdje mu je mjesto“, rekao je Tyran. A mjesto mu je, barem prema onome što se je moglo čuti iz usta ljudi iz struke među jedinstvenim osobnostima kulturnog, književnog i znanstvenog života gradišćanskih Hrvata, ali i hrvatskog naroda kao cjeline.
Miloradića neki smatraju i prvim hrvatsko-čakavskim dijalektalnim pjesnikom koji je pisao na čakavici, varijanti govora većine tadašnjih zapadnougarskih Hrvata.
Ono na što je posebno ukazao dr. Benčić govoreći o Miloradićevom životu i liku je da je ovaj rođeni Frankanavac kritičkog intelektualnog duha iskazivao „apsolutnu ljubav prema Bogu“ i oko pola stoljeća bio seoski župnik u Hrvatskoj Kemlji u Mađarskoj, gdje je 1928. godine i umro.
Osim što je bio općenito prihvaćen veliki pjesnik gradišćanskih Hrvata i predani svećenik, Mate Meršić Miloradić bio je i poliglot koji je pisao na njemačkom, mađarskom, latinskom i hrvatskom jeziku, te znanstvenik. Bavio se je i filozofijom, astronomijom, geometrijom, matematikom i fizikom. Iako je svoja znanstvena djela izdavao u različitim znanstvenim časopisima širom Europe, njegovo je bogato i raznoliko stvaralaštvo nedovoljno istraženo i djelomično zapostavljeno.
Dovoljan razlog da se možda povijesno-kulturne i znanstvene institucije u Hrvatskoj pozabave ovim hrvatskim velikanom, koji je s maticom Hrvatskom njegovao uske veze, znajući već tada da je povezanost s pradomovinom gradišćanskih Hrvata i njegovanje hrvatskog jezika uvjet njihovog opstanka, ma gdje oni bili.
Petar Tyran je rekao kako je posebnost Benčićeve monografije da čitajući o Mati Meršiću Miloradiću (nadimak Miloradić sam si je nadjenuo kako bi naznačio da mu je milo i rado raditi za svoj hrvatski narod) i njegovom vremenu „kroz prizmu povjesničara, a prije svega i kulturnog čovjeka širokog uma i znanja, poliglote Nikole Benčića“, sada gradišćanski Hrvati mogu bolje razumjeti svoju povijest.
„Tko do sada nje znao, a sada je pročitao Benčićevu knjigu jasno mu je da mi gradišćanski Hrvati našu povijest moramo gledati prije svega iz ugarskog kuta gledanja. Naša povijest je direktno vezana uz tadašnju trijanonsku Ugarsku, a tek 1921. godine je Austrija počela krojiti našu povijest i utjecati na naš – mali roj i broj“, istakao je Tyran, napomenuvši kako je to potvrda da Benčićeva monografija „Miloradić“ nije samo opis njegovog života i djelovanja nego i vrijedna znanstvena knjiga koja otkriva povijest i prošlost gradišćanskih Hrvata, koje bi očito trebalo temeljitije proučavati.
Promociju knjige pratila je sjajno organizirana izložba fotografija iz fundusa dr. Nikole Benčića, te izložba knjiga iz fundusa Štefana Zvonarića, obje posvećene Miloradiću, o kojima je govorila tajnica Hrvatskog centra Gabrijela Novak-Karall.
Tekst iz „Babinog razgovora o Miloradiću“ u vidu fiktivnog razgovora seljana iz Hrvatske Kemlje čitao je Franjo Nemeth, predsjednik KUD Konoplja u Hrvatskom Kemlju.
Glazbeni okvir promociji dao je gradišćanskohrvatski Zbor iz Donja Pulje pod vodstvom mag. Jelke Zeichmann-Kočiš, koji je izveo Miloradićeve pjesme, uglazbljene od prof. Štefana Kočiša.
Fenix-magazin/Snježana Herek
