Taj pomiješani osjećaj gorčine, tuge, bijesa, ali i olakšanja, razumije samo onaj tko je morao napustiti svoje i otići u tuđe. Vi, zapravo, odlazite razočarani u državu, kaže Monika Andejaš – Padžić
Monika Andrejaš – Padžić je 27-godišnja Hrvatica iz Bosne i Hercegovine, koja tri godine živi u Brakeu, gradu na sjeveru Njemačke. Diplomirala je u Tuzli, potom i magistrirala na studijskome programu Produkcija na Akademiji dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli.
U domovini je imala brojne angažmane u oblasti PR-a, marketinga i produkcije, a radila je i kao nastavnik klavira. Po dolasku u Njemačku je počela surađivati s radiotelevizijskom postajom Oldenburg, za koju je nedavno napravila prilog o Hrvatima u tome gradu. Kao član redakcije emisije „Angekommen?! Gesichter der Vielfalt“, imala je priliku predlagati teme i sudjelovati u njihovom izboru za naše emisije.
Nakon ostvarenoga kontakta s Goranom Krnićem, osnivačem Kroatien-Experten Oldenburg i predavačem hrvatskoga jezika i književnosti na Oldenburškom sveučilištu, predložila mu je gostovanje u emisiji, što je on prihvatio, te unio i svoje ideje u izbor potencijalnih gostiju za emisiju. Kako tema Hrvata u emisiji nikad nije obrađivana, prijedlog je odmah prihvaćen. U projekt je ušla s članovima redakcije – Frankom Bekuhrsom, Uwe Fischerom i Ilyas Yancom koji, uz ostale članove, već godinama svojim emisijama pomažu onima kojima Njemačka nije matična domovina.
– Potraga na društvenim mrežama za glazbenicima koji će u emisiji izvesti hrvatske pjesme, dovela me do Ljiljane Vidović, osnivačice Hrvatske kulturne udruge Bremen, koja u Bremenu svesrdno radi na očuvanju hrvatske kulture i tradicije kroz hrvatski glazbeni sastav, te klapske i folklorne aktivnosti. Iako je tek u veljači ponovno osnovana, Udruga već broji preko četrdeset aktivnih članova. Miroslav Martinec je vlasnik ugostiteljskoga objekta Lindenkroog Sportbar, u kojemu se redovito okupljaju Hrvati, osobito za vrijeme sportskih događaja u kojima sudjeluje Hrvatska. Nina Pohovski je, kao i Miroslav, druga generacija Hrvata u Njemačkoj, a kći joj je polaznica Hrvatske igraonice u Oldenburgu. Za glazbu su se pobrinuli Zlatko i Novica Vidović. Svoju podršku u vidu video-poruke emitirane na koncu emisije, dala je i konzulica Republike Hrvatske u Hamburgu, prof. Lidija Pansegrau Hadrović – kazala je Monika Andrejaš – Padžić.
FM: Kakve su bile reakcije Hrvata s toga područja nakon priloga?
Kako je sama emisija nabijena pozitivnim emocijama s dozom nostalgije, reakcije su također izuzetno pozitivne i još uvijek pristižu. Ova tema nije trenutna i ostat će aktualna još dugi niz godina, stoga nije isključena mogućnost ponovnog obrađivanja teme Hrvata u našoj emisiji, možda samo iz drugog aspekta. Interesa s obje strane ekrana svakako ima.
Imamo Hrvate u dijelovima Njemačke gdje ih ranije nije bilo
FM: Tri godine ste u Njemačkoj. Kako Vi vidite budućnost hrvatskog identiteta u Njemačkoj?
Hrvatski identitet u Njemačkoj nije ugrožen, ali kako bi se to stanje zadržalo, potrebno je neprestano planirati i realizirati nove projekte, kojima će se skrbiti za njegovo očuvanje. Sad imamo Hrvate u dijelovima Njemačke gdje ih ranije nije bilo, stoga se grane djelovanja hrvatskih organizacija moraju ubrzano širiti. U određenim dijelovima države već postoje izuzetno uspješne hrvatske zajednice koje desetljećima rade na očuvanju hrvatskoga identiteta, ali njih ne možemo usporediti s hrvatskim zajednicama u mjestima u koja su Hrvati tek došli i još uvijek dolaze. Njima je potrebno osnovati udruge i osmisliti projekte, osobito za djecu. Kako sam već u emisiji kazala, prva generacija Hrvata u Njemačkoj još uvijek je hrvatska, druga tek dijelom hrvatska, a treća gotovo u potpunosti njemačka. To ne smijemo dopustiti.
FM: Koliko Hrvati koji u novije vrijeme dolaze iz Hrvatske i ovi, koji su ovdje rođeni, mogu jedni drugima pomoći? Naime, jedan je Vaš sugovornik u prilogu rekao kako je Hrvatima koji dolaze „dosta Hrvatske pa ne žele odmah kontakt s Hrvatima, odnosno klubovima, itd“.
Malo tko iz domovine odlazi jer to želi. Odlaze uglavnom oni koji svoju perspektivu više ne vide u svojoj domovini pa su prisiljeni potražiti novi dom. Taj pomiješani osjećaj gorčine, tuge, bijesa, ali i olakšanja, razumije samo onaj tko je morao napustiti svoje i otići u tuđe.
Vi, zapravo, odlazite razočarani u državu. I onda dođete u to tuđe, u novi svijet i novi život. Ukoliko se prepustite nostalgiji, a vrijeme provodite samo s „našima“ i oplakujete što ste morali otići, taj „novi život“ bit će puno teži. Rekla bih, kako su upravo oni koji se ne pokušaju odmah integrirati u njemačko društvo, nego se drže samo „svoga“ i u novoj državi, u opasnosti nositi taj osjećaj gorčine i nostalgije puno dulje no što moraju, a u nekim slučajevima i donijeti odluku vratiti se u domovinu, unatoč slabim uvjetima života od kojih su prvotno i otišli. Većinom mladi ljudi pripadaju grupi o kojoj je Miroslav u emisiji govorio. Oni dolaze otvorenih vidika, spremni upiti sve čari i probleme koje nova sredina donosi.
Kontakt s Hrvatima koji su tu od ranije svakako je bitan, jer njihova pomoć onima koji su tek došli može biti od neprocjenjive vrijednosti, ali fokus ne smije biti samo na njima. Dobro poznavanje njemačkog jezika i mentaliteta, rekla bih, neophodni su za normalan život ovdje. To se najbolje uči u stalnoj interakciji s Nijemcima. Mnogi u tim prvim mjesecima ili godinama nakon dolaska, jednostavno nemaju vremena dopustiti nostalgiji da ih obuzme. Kad su temelji novoga života već postavljeni, onda polako nastupa želja ponovno slušati svoj jezik i okružiti se „svojima“. Tad na scenu stupaju hrvatske zajednice u Njemačkoj.
Više o Hrvatima u Njemačkoj, očekivanjima, onome što im se događa i općenito o životu, pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu…
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
