Svetište Majke Božje u Molvama jedno je od poznatijih među 107 marijanskih svetišta u Hrvatskoj.
Piše: Tatjana Rau/glashrvatske.hrt.hr
Tu, u srcu Podravine, Majci Molvarskoj puk hodočasti stoljećima, ne samo iz okolnih sela i gradova, već puno šire, a posebice ju ”rad imaju” i Hrvati iz Mađarske, u pograničnom području, koji u najvećem broju dolaze u vrijeme marijanskih svetkovina. No, molvarsko Svetište, osim Čudotvorna Gospina kipa iz 15. stoljeća, impozantne župne crkve Marijina Uznesenja koju nazivaju podravskom katedralom te prisutnosti franjevaca konventualaca u ovome kraju, poznato je po još nečemu. Tu niče Oaza Bezgrešne, projekt koji samostan ostvaruje u suradnji s Općinom Molve i Koprivničko-križevačkom županijom, kao Grad Bezgrešne po žarkoj želji sv. Maksimilijana Kolbea da svaki narod ima svoj Niepokalanów, mjesto posvećeno Majci Božjoj.
Molve su dobile ime po mlinovima na Dravi i njezinim pritokama, a prvi put se u povijesnim izvorima spominju 1273. godine. Ovim pitomim podravskim naseljem dominira župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije sa svečano oblikovanim pročeljem koju je gradio poznati zagrebački arhitekt Franjo Klein u 19. stoljeću. Sama župa osnovana je polovicom 17. stoljeća, a kip Čudotvorne Majke Božje Molvarske čuva se u Zavjetnoj kapelici na brežuljku iza župne crkve. “Tu je sve počelo…”, kaže pater Zdravko Tuba, molvarski župnik i gvardijan franjevačkog samostana te upravitelj Svetišta, dodavši da smo na temeljima nekadašnje, prvotne crkvice koja je posvećena Blaženoj Djevici Mariji početkom 13. stoljeća.
– I od tada, kroz cijelu povijest, do naših dana, uvijek je narod štovao Majku Božju u ovim krajevima – naglasio je pater Zdravko.
Čudotvorni Marijin kip, prema pretpostavkama konzervatora, izrađen je 1470. godine. Nalazio se u Franjevačkom samostanu u Prekodravlju. Prodorom Osmanlija, franjevci su prešli na ovu stranu i ponijeli kip sa sobom, u nadi da će se vratiti natrag. No, samostan je porušen i povratak nije bio moguć. Kad je 1552. godine Virovitica pala pod Osmanlije, uslijed prodora i razaranja narod je bježao da bi sačuvao živu glavu. Vjernici su taj kip uzeli i zakopali kod današnje Zavjetne kapelice. Cijelo stoljeće bio je pod zemljom i pao u zaborav. Međutim, polovicom 17. stoljeća, prema zapisima, jedan gazda imenom Škripalj, napasao je volove na tom području i primijetio kako jedan vol rogom “para” zemlju. I pronađen je kip.
– Glas o našašću očuvanog Marijina kipa od lipova drveta proširio se cijelom Podravinom i narod je počeo dolaziti utječući se zagovoru Majke Božje Molvarske. Jer, svetište je svetinja u srcu čovjeka. To povjerenje djece Majci koja ne zaboravlja svoje – dodaje pater Zdravko.
Duhovno zajedništvo i suradnja s Hrvatima izvan RH
Rijeke hodočasnika slijevaju se u molvarsko Svetište u vrijeme marijanskih svetkovina. Tako je bilo i na Veliku Gospu ove godine. U Molve su tradicionalno stigli i Hrvati iz Murakeresztúra i drugih naselja, posebice uz granicu s Mađarskom, u kojima živi autohtona hrvatska manjinska zajednica, a i naši iseljenici iz Austrije, Njemačke i drugih europskih zemalja. Euharistijskom slavlju na blagdan Velike Gospe, koje je predslavio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup u miru, pridružili su se i fra Ivan Kovačević iz HKM Hanau, fra Tomislav Cvetko, gvardijan samostana sv. Franje Asiškoga u Kopenhagenu te župnik Župe Uzvišenja sv. Križa vlč. Csaba Antal Vaslabán iz Murakeresztúra.
– To je jedno lijepo svjedočanstvo. Preko Koprivničko-križevačke županije, koja inače sudjeluje u raznim projektima prekogranične suradnje, tražili su svećenika koji može biti na raspolaganju našim Hrvatima u Prekodravlju u Mađarskoj. Zamolili su mene. Predivno je što sam doživio tu poveznicu, tu ljepotu, čuvanje hrvatskoga jezika, vjere, tradicije, običaja… Posebno me razveselilo kad sam vidio da u nekim mjestima tamo imaju ista prezimena kao i mi ovdje. Znači, to je davna veza, kad su naši ljudi išli na onu stranu i evo, vraćaju nam se kao hodočasnici. I naši Hrvati iz Mađarske i Mađari. To je jedan panonski krug gdje se svi nalazimo ovdje oko Nebeske Majke – naglasio je pater Zdravko, govoreći o duhovnom zajedništvu i suradnji s Hrvatima u Mađarskoj.
Molvarski san na tragu Kolbea
Pater Zdravko Tuba prihvatio je Božji poziv po svjedočanstvu redovnika franjevaca konventualaca koji od 1966. godine, po nalogu tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera, djeluju u župi Molve sa zadatkom i poslanjem da obnove molvarsko svetište i vrate mu nekadašnji sjaj. Nakon studija u Rimu, službe u Novom Marofu i Mađarevu, izabran je za definitora Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i gvardijana samostana Svetog Duha u Zagrebu, a nakon toga bio je i gvardijan samostana sv. Frane u Cresu te izabran za nacionalnog asistenta katoličke Udruge Vojske Bezgrešne, koju je utemeljio poljski franjevac konventualac, sveti Maksimilijan Kolbe. Od 2018. godine pateru Zdravku je povjerena služba gvardijana i župnika u Molvama, njegovom rodnom kraju kako bi uz potporu subraće, vjernika i suradnika, Općine Molve i Koprivničko-križevačke županije, pokrenuo projekt izgradnje Duhovno-pastoralnog centra – Oaza Bezgrešne.
– Kolbeov veliki san bio je osvojiti cijeli svijet za Krista po Bezgrešnoj. Tako je 1917. godine osnovao marijansku udrugu Vojsku Bezgrešne. Proročkim i franjevačkim duhom evangelizirao je kroz sve tada dostupne medije, posebice kroz časopis Vitez Bezgrešne – pojasnio je pater Zdravko.
– Kad je samostan u Krakowu u kojem je boravio i djelovao postao premali, preselio se u Grodno, a potom na darovano zemljište nedaleko od Varšave. Ondje je izgradio Niepokalanów – Grad Bezgrešne. Grad se širio i rastao. Nicale su barake za stanovanje, kapelica, tiskara. Niepokalanów je tada postao najveći katolički muški samostan na svijetu. Izdavaštvo se širilo. Sveti Maksimilijan ostvarivao je svoj san. Kao misionar širio je Radosnu vijest čak do Japana te i u Nagasakiju utemeljio Grad Bezgrešne – ”Mugenzai no Sono”. Premda praćen brojnim kušnjama, fizičkim, moralnim, duhovnim, nije odustajao. To je i naš cilj – ne odustati! Ostvarimo želju sv. Maksimilijana i izgradimo hrvatski Grad Bezgrešne u Molvama – istaknuo nam je pater Zdravko.
Bez oaze, pustinja ostaje pustoš
Središte projekta Oaze Bezgrešne je kapelica Bezgrešnog Začeća – mjesto dnevnog klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, potom Interpretacijski centar duhovne i kulturne baštine s bogatim duhovnim i povijesnim sadržajima, franjevački samostan, smještajni kapaciteti na razini hostela, prostorije za pastoral. Dovršetkom izgradnje i unutarnjeg uređenja ovog centra, predviđeni programi bit će namijenjeni svim dobnim skupinama, pojedincima, obiteljima.
– Današnji svijet ima iste potrebe kao i onaj u vrijeme djelovanja svetog Maksimilijana Kolbea. Očituju se možda na drugačiji način, no bit im je nepromjenjiva. Zato želimo stvoriti obiteljske oaze i ovdje kod nas u Hrvatskoj – mjesta podrške i ohrabrenja katoličkim obiteljima u življenju zajedništva sa Stvoriteljem, usvajanjem kršćanskih vrednota i nadahnjujući se primjerom Nazaretske obitelji. U svetištu Majke Božje Molvarske želimo omogućiti ljudima da dožive milost duhovnog ozdravljenja, nove snage, novog sjedinjenja po Mariji s Kristom i jedni s drugima. Mjesto u kojemu bi obitelji dobivale okrepu i skupljale snagu za nastavak putovanja kroz svakodnevni život. Potrebno je da se čovjek malo zaustavi, u tišini čuje glas Ljubavi koji nas vodi. To je Oaza Bezgrešne, oaza u pustinji svijeta u kojem živimo jer bez oaze pustinja ostaje pustoš – slikovito je opisao pater Zdravko svetište Majke Božje Molvarske.
I danas, subraća svetog Maksimilijana Kolbea nastavljaju njegovim putem. Grad Bezgrešne, dobio je svoj puni smisao, kako za franjevce konventualce, za sve članove Vojske Bezgrešne, tako i za svakog vjernika. Kolbeovo se poslanje odlikuje širokim korištenjem svih raspoloživih sredstava koja omogućuju prenošenje evanđeoskih sadržaja, kao i važnošću marijanske pobožnosti. – ”Tiskana riječ ili ona prenošena radijskim valovima, slike tiskane u novinama ili prenošene radiofonijskom televizijom, kinom ili drugim sredstvima, sve je to puno, ali još uvijek nije sve…“(KS 382) – govorio je. ”Koljena su ta – a ne um, niti pak olovka – koja donose učinkovitost djelovanju, propovijedanju, knjigama.” (KS 965)
– Potporom Općine Molve Duhovno-pastoralni centar stavljen je pod krov. To je bila prva faza. Dalje nastavljamo prema mogućnostima. Zato smo, evo, otvoreni prema svima koji se mogu uključiti jer ovo uistinu jest hrvatski Niepokalanów. Nošeni nadom i vjerom gradimo ga zajedno, imajući na umu i srcu Kolbeovu želju: ‘Nadam se da, uz pomoć Bezgrešne, ni jednu zemlju nećemo zaobići niti narod napustiti…’ (KS 662) – zaključio je pater Zdravko Tuba, molvarski župnik i gvardijan franjevačkog samostana te upravitelj Svetišta.
U Svetištu Majke Božje Molvarske 6. listopada održat će se dobrotvorni koncert pod nazivom ”Bezgrešnoj u čast”, a 13. listopada tradicionalni susret mladih Varaždinske biskupije – Marijafest. Organizator je Nacionalni centar udruge Vojske Bezgrešne i samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije. Otvorena srca, organizatori pozivaju u Marijino svetište u Molvama na zajedništvo u Bogu, pod okriljem i zagovorom nebeske Majke, u duhu sv. Maksimilijana Kolbea i njegova gesla: Samo ljubav stvara…
Više o samome Svetištu, povijesti molvarske župe i projektu Duhovno – pastoralnog centra Oaza Bezgrešne pročitajte na mrežnim stranicama Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama...https://www.zupa-molve.com/
Fenix-magazin/MD/Tatjana Rau/glashrvatske.hrt.hr
