U prednjem dijelu dvorane, Bernd Schmelzer govori o gorkim vremenima nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke. Godine 1993. on i njegovi kolege započeli su štrajk glađu kako bi spriječili zatvaranje rudnika potaše u selu Bischofsdorf u istočnonjemačkoj saveznoj državi Tiringiji, piše Njemačka tiskovna agencija (dpa).
U to vrijeme, kaže 65-godišnjak, političari su “obećavali tornjeve i gradove”. Ali postrojenje je zatvoreno. Tada je, kaže Schmelzer, naučio: “Više ne vjerujem politici.” Mnogi u publici klimaju glavom. Dvorana je puna.
Trideset pet godina nakon ponovnog ujedinjenja, te večeri u centru grada Weissensee u Berlinu, ponovno se raspravlja o masovnim otpuštanjima i propasti tvrtki iz bivše Istočne Njemačke.
Razgovara se o šoku ponovnog ujedinjenja, o izgubljenoj domovini. Svi se slažu da je mnogo toga pošlo po zlu. I nekako se čini da ti neuspjesi nikad ne stare.
Atmosfera je tmurna, uoči obljetnice ponovnog ujedinjenja 3. listopada.
Sada samo 35 posto ispitanika diljem zemlje kaže da su se bivša Istočna i Zapadna Njemačka uglavnom spojile u jednu naciju. To je prema istraživanju Instituta Forsa za Saveznu zakladu za istraživanje diktature Socijalističke jedinske stranke Njemačke (SED).
2019. godine taj je postotak iznosio 51 posto – i od tada stalno pada. Danas 61 posto ispitanika kaže da razlike prevladavaju. U Istočnoj Njemačkoj čak 75 posto, tri četvrtine, to kaže.
A 3. listopada 1990. vladala je euforija dok su rakete letjele u noćno nebo iznad Berlina.
U turbulentnim mjesecima prije toga, Istočni Nijemci oslobodili su se diktature, glasali na izborima kako bi podržali brzo ponovno ujedinjenje i borili se za uvođenje moćne (zapadno)njemačke marke.
Mnogi su slavili kraj 40 godina njemačke podjele, uklanjanje smrtonosne granice i mirnu revoluciju na istoku koja je sve to omogućila.
Prema novom istraživanju za televiziju ZDF, devet od deset ispitanika s Istoka i Zapada kaže da je ponovno ujedinjenje u osnovi bila ispravna stvar.
No, 47 posto na Zapadu i 57 posto na Istoku i dalje kaže da su problemi uglavnom neriješeni čak i nakon 35 godina.
Istočnonjemački sociolog Steffen Mau, autor knjige Nejednako ujedinjeni, podsjeća dpa da su životni uvjeti i dalje nejednaki.
“U Istočnoj Njemačkoj, na primjer, sektor s niskim plaćama je posebno velik, a imovina je toliko neravnomjerno raspoređena da se samo mali dio poreza na nasljedstvo plaća na Istoku”, kaže Mau.
Institut Ifo za ekonomska istraživanja u svom izvješću navodi i druge primjere. Satnice na Istoku su 12 posto niže nego na Zapadu, ekonomska snaga je 86 posto one na Zapadu. A stopa nezaposlenosti je i dalje nešto viša na Istoku, prema službenim podacima.
S druge strane, mnogi zapadni Nijemci iznenađeni su političkim događajima na Istoku.
U Saskoj-Anhaltu, najnovija anketa pokazuje 39 posto podrške za Alternativu za Njemačku (AfD), a 38 posto u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju.
Krajnje desna stranka također ostvaruje dobitke na zapadu, ali u Falačkom-Porajnju ili Baden-Württembergu ima upola manju podršku.
Društvo na istoku je, kako Mau kaže, “infiltrirano” – demokracija je tamo na rubu. “Ljudi koji se osjećaju kao dio civilnog društva povlače se jer se osjećaju ugroženo, jer vlada klima straha i zastrašivanja”, kaže sociolog.
Mnogo se nagađa o razlozima – od iskustva diktature pod SED-om, do šoka tranzicije i masovne nezaposlenosti, što je na zapadu bilo gotovo nezapaženo.
Migracije i godine pandemije dodatno su povećale nepovjerenje u politiku.
Tu je i osjećaj građana drugog reda, osjećaj zanemarivanja i razočaranja, kako to opisuje Dirk Oschmann iz Leipziga u svom bestseleru Istok, zapadnonjemačko otkriće.
Bivši premijer Tiringije, političar ljevice (Die Linke) Bodo Ramelow, o tome govori u svojoj knjizi Novi zid, koju je napisao s istočnonjemačkim povjesničarom Ilkom-Saschom Kowalczukom.
Napominje upečatljivu rečenicu: “Mnogi na Zapadu nemaju pojma koliko je duboka mržnja prema Zapadu u širokim krugovima na Istoku.”
Tiringijski premijer Mario Voigt, član Kršćanskih demokrata (CDU), osporava tezu o navodnom produbljivanju raskola.
“Naša zemlja je jaka kada se usredotočimo na povjerenje i zajedništvo”, kaže Voigt za dpa. “Obećana ‘cvjetajuća područja’ o kojima je govorio kancelar Helmut Kohl doista postoje – istočna Njemačka postala je inovacijsko središte.”
“Mnogo je postignuto u 35 godina”, kaže Anke Rehlinger, premijerka zapadne savezne države Saarland. Ali naravno, problemi ostaju. “Jedinstvo našeg društva je pod pritiskom, bez obzira na Istok i Zapad.”
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier također to naglašava. Sa zabrinutošću kaže da “politički centar, ne samo nego posebno na istoku naše zemlje, ima sve manju podršku”.
“Nemojmo dopustiti da naša demokracija pretrpi još veću štetu. Suprotstavimo se tome”, rekao je Steinmeier povodom obljetnice. “Ne bismo li se danas, povodom 35 godina ponovnog ujedinjenja Njemačke, trebali zaustaviti i razmisliti o tome što smo postigli u ovih 35 godina?”
Te večeri u središtu Weissenseea, bivši rudar Schmelzer učinio je isto. Na kraju, zvuči iznenađujuće pomirljivo. Nakon zatvaranja rudnika i dvije prekvalifikacije, zaposlio se kao tehničar u susjednom gradu i tamo radio 21 godinu.
„Dok sam tamo radio, moj auto je rastao, moj želudac je rastao i moj novčanik je rastao“, kaže Schmelzer uz smijeh.
Njegovo selo se smanjilo za trećinu, ali sada kaže da se ponovno osjeća ujedinjeno. A 35 godina ujedinjenja Njemačke?
„Naravno da i to slavimo. Bila je to pobjeda za sve Nijemce. To mislim. Sada, kada se osvrnem.“
Fenix-magazin/SČ/dpa
