Stručnjaci pozvani na javnu raspravu Odbora za rad i socijalna pitanja u Bundestagu raspravljali su o prijedlozima Zelene stranke i Lijeve stranke za povećanje minimalne satnice na 15 eura po satu, kao i za uvrštavanje referentne vrijednosti od 60 posto medijalne bruto plaće radnika s punim radnim vremenom, kako je propisano u Direktivi EU o minimalnoj satnici, kao donje granice zakonske minimalne satnice u Zakonu o minimalnoj satnici.
Prijedlozi koji su bili temelj rasprave naišli su na jasno odbijanje Saveza njemačkih udruga poslodavaca (BDA), Njemačkog saveza obrtnika (ZDH) i pojedinačnog stručnjaka prof. dr. Gregora Thüsinga sa Sveučilišta u Bonnu, javio je Bundestag.
Prijedlozi koji su dostavljeni Bundestagu naišli su na snažno protivljenje Saveza njemačkih udruga poslodavaca (BDA), Njemačkog saveza obrtnika (ZDH) i pojedinačnog stručnjaka prof. dr. Gregora Thüsinga sa Sveučilišta u Bonnu.
„Neovisne odluke komisije dokazale su svoju vrijednost“
Generalni direktor Saveza njemačkih udruga poslodavaca (BDA) Steffen Kampeter rekao je da je njemački zakon o minimalnoj satnici dokazao svoju vrijednost zahvaljujući neovisnim odlukama Komisije za minimalnu satnicu.
Jan Dannenbring, predstavnik Njemačkog saveza obrtnika (ZDH), nazvao je neprihvatljivim prenošenje određivanja plaća sa socijalnih partnera na političku arenu. Thüsing je tvrdio da je zakonski propisana referentna vrijednost u suprotnosti s ustavom zaštićenim pravom na kolektivno pregovaranje.
Nasuprot tome, Malte Lübker iz Instituta za ekonomska i društvena istraživanja Zaklade Hans Böckler i neovisni stručnjak profesor dr. Tom Krebs sa Sveučilišta u Mannheimu zagovarali su uključivanje referentne vrijednosti od 60 posto u Zakon o minimalnoj satnici.
Krebs ju je opisao kao razumnu referentnu vrijednost koja jača legitimnost odluka Komisije za minimalnu satnicu i usklađuje njemačko zakonodavstvo s direktivama EU. Lübker je tvrdio da bi to uspostavilo pravnu jasnoću i ojačalo autoritet Komisije za minimalnu satnicu.
„Važan korak prema minimalnoj satnici koja sprječava siromaštvo“
Prema riječima prof. dr. Maria Bosslera iz Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB), trenutačno nema potrebe za izmjenom zakona kako bi se uključila referentna vrijednost od 60 posto bruto medijalne satnice.
Iz perspektive Stephana Körzella iz Njemačke konfederacije sindikata (DGB), učvršćivanje kriterija od 60 posto medijalne plaće u poslovnik Komisije za minimalnu satnicu predstavlja važan korak prema minimalnoj satnici koja sprječava siromaštvo.
Dodao je da bi uvrštavanje u Zakon o minimalnoj plaći također moglo doprinijeti većoj pravnoj sigurnosti i smanjiti neizvjesnosti u vezi s budućim odlukama o prilagodbi.
Pitanje određivanja plaća pripada socijalnim partnerima i ne bi se trebalo stalno politizirati, rekao je generalni direktor BDA-e Kampeter.
Naglasio je da minimalna satnica nije instrument socijalne politike. To je donja granica plaće koja se mjeri prema produktivnosti uloženog rada i učinku.
Društvena odgovornost tvrtki je održavanje njihove sposobnosti djelovanja i njihove ekonomske stabilnosti, čime se osigurava zaposlenost i stvaraju radna mjesta.
Kampeter je također odbacio zahtjev Zelene stranke da se predviđene vrijednosti uzmu u obzir kao referentne točke za prilagodbu minimalne satnice.
“Politička intervencija u određivanje minimalne satnice je štetna”
Iz perspektive zastupnika ZDH-a Dannenbringa, politička intervencija u određivanje minimalne satnice “nije samo suvišna već i štetna”. Tvrdi da potkopava rad Komisije za minimalnu satnicu i slabi autonomiju kolektivnog pregovaranja. Dannenbring je govorio o “vrlo problematičnim posljedicama zakonske minimalne satnice”.
Jedan od njih je da se sve više, s ciljem “brze zarade”, rad za minimalnu satnicu preferira u odnosu na kvalificiranu obuku.
Profesor Thüsing smatra da bi neovisnost Komisije za minimalnu satnicu bila “značajno dovedena u pitanje” ako bi bila uključena u Zakon o minimalnoj satnici. Zaključio je da su porezne i doprinosne olakšice, daljnje usavršavanje i drugi poticaji politike tržišta rada prikladniji instrumenti za poboljšanje dohodovne situacije osoba s niskim plaćama.
“Većina tvrtki više nije voljna pružati obrazovanje”
Predstavnik DGB-a Körzell odbacio je procjenu da minimalna satnica negativno utječe na broj onih koji se obrazuju. Mladi mlađi od 18 godina nisu obuhvaćeni zakonom o minimalnoj satnici, rekao je.
Reter Bossler tvrdi da bi, prvo, nedostatak donje granice od 60 posto tijekom ekonomski izazovnih vremena mogao ugroziti cilj stabilnosti zaposlenosti utvrđen u Zakonu o minimalnoj satnici.
Drugo, pretjerano restriktivne odredbe u zakonu ograničavaju opseg djelovanja jednako zastupljene komisije, koja je osmišljena kako bi uravnotežila interese sindikata i udruga poslodavaca, te time sve više čine komisiju suvišnom kao instituciju socijalnog partnerstva.
„Jačanje autoriteta Komisije za minimalnu satnicu“
Malte Lübker iz Instituta za ekonomska i društvena istraživanja (WSI) Zaklade Hans Böckler smatra da bi referentna vrijednost od 60 posto bruto medijalne plaće radnika s punim radnim vremenom trebala biti uključena u Zakon o minimalnoj satnici „kao dodatak postojećim prilagodbama na temelju kolektivnih ugovora“.
To bi ojačalo autoritet Komisije za minimalnu satnicu i uspostavilo pravnu jasnoću. Lübker je zaključio da trenutna neaktivnost zakonodavca nepotrebno šteti Komisiji za minimalnu plaću.
Profesor Krebs istaknuo je da je Komisija za minimalnu satnicu „s pravom“ u svoj poslovnik uključila kriterij od 60 posto. Ovaj je korak bio ekonomski ispravan i uskladio je rad Komisije s direktivama EU.
Međutim, budući da Zakon o minimalnoj plaći nije izmijenjen u skladu s tim, sada je postojao jaz „između zakona i stvarne prakse“. To je stvorilo pravnu nesigurnost, što bi moglo potkopati legitimnost odluke Komisije.
Fenix-magazin/SČ
