Pogled vrijedan milijun riječi ili pogled vrijedan tišine! Kako god hoćete, ali Biokovo Skywalk vas ni u kom slučaju neće ostaviti ravnodušnim, a bome niti put do njega.
Piše: Marijana Dokoza
Staklena šetnica u obliku potkove postavljena na litici u jugozapadnom dijelu Parka prirode Biokovo na nadmorskoj visini 1.228 metara pruža prekrasan pogled na srednjodalmatinske otoke, more i nebo i, naravno Makarsku.
Zbog tog nevjerojatnog pogleda imate osjećaj kao da letite nebeskim prostranstvom, a ispod vas je nevjerojatno čist i ravan “lancun” sačinjen od mora, na kojem se možete odmoriti kad se umorite od tog nebeskog leta.
Cesta koja vodi do najvišeg vrha Biokova zove se Biokovska cesta i najviša je cesta u Hrvatskoj. Duga je 23 kilometra, a njome se vozi “na vlastitu odgovornost”. Malo tko bi se usudio voziti sam jer je potrebno doista biti vrstan znalac planinskih cesta na kojima postoje specifični uvjeti vožnje.
Riječ je o uskoj cesti na kojoj se teško razmjenjuju dva vozila koja voze u suprotnim smjerovima pa oni “slabijeg srca” neka sami niti ne kreću na vožnju Biokovskom cestom.
Mi se nismo usudili, već smo tu čast prepustili vozaču koji turiste željne Biokova već godinama vozi cestom koja vijuga kroz impresivnu šumu crnog bora, preko kamenjara do livada i prekrasnog pogleda. No, ovaj put prizori pored planinske ceste bili su nešto drugačiji jer je crnilo bora bilo izraženo zbog požara koji je ovo ljeto poharao Park prirode Biokovo. Spaljena stabla, ogoljene grane i pepeo, gotovo da su prava prilika za snimanje nekog mističnog glazbenog spota ili filmskih scena. Ako tom prizoru još pridodamo poljsku obitelj kojoj je nekoliko puta stajalo vozilo, a otac obitelji uporno popravljao i vozio do vrha, ugođaj mistike je potpun.
-Vozilo se pregrije na ovim temperaturama, pa ako je slabije izdržljivosti, stane, krene, pa opet stane, pojasnimo nam je naš vozač.
Čini se kako Poljaci nisu odustajali iako im je vozilo svako malo stajalo pa smo ih sreli gotovo pred sam vrh , odnosno pred Biokovo Skywalk dok smo se vraćali. I gle čuda, opet im je vozilo stalo. Svaka čast, treba im čestitati na izdržljivosti.
Razumijem ih, jer ne odustaje se lako od druge po visine hrvatske planine koja u unutrašnjosti odvaja more i diči se netaknutom prirodom. Treba to doživjeti i taj osjećaj zadržati u sebi.
Skywalk je udaljen od ruba litice 12 metara. Oni koji su hrabriji i ne boje se visine imaju osjećaj kao da lebde dok hodaju po staklenoj platformi koja može primiti oko 30 posjetitelja. Mnogi hrvatski iseljenici svoj godišnji odmor iskoriste kako bi prošetali ovim “nebeskim svodom” pokraj kojeg se nalazi i 3D prikaz kamenja koje je dio Biokova kroz povijest.
S ovog arhitektonskog čuda i staklene potkove u svijet su odaslane brojne fotografije koje pružaju uvid u prekrasne panorame Biokova, planine na kojoj se i danas mogu pronaći tragovi koji ukazuju na nekadašnji suživot čovjeka s planinom i koja je čovjeku dala puno.
Stoga nije čudo da je putopisac Alberto Fortis krajem 18. stoljeća napisao kako je planina Biokovo stoljećima bila hraniteljica ljudi, gotovo sveta planina.
– Ljudi su pronašli plodne udoline, dolce, škrape, koje su oživjeli i iskoristili za preživljavanje, napisao je Fortis, a njegove rečenice danas se koriste u opisima ove, kako je napisao, svete planine.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
