Davno, uistinu davno kada sam tamo negdje šezdesetih godina prošloga stoljeća odlazio svojim rođacima “na kraju grada”, u Botinec, nisam niti znao kako prolazim pored jednog tako važnog mjesta u koje će se jednoga dana slijevati “sva mudrost i zloća svijeta”, u kojem će noćne more moriti njegove stanovnike gajeći im nadu u povoljan ishod dokazivanja nevinosti i skidanja ljage što im je na leđa natovarena.
PIŠE:Dr. Jure Burić
Pogađate, riječ je o Remetincu, mjestu koje remeti mir, mjestu nada i muka- zatvoru! I dok su moji rođaci svojim golim rukama pošteno i u “znoju lica svoga” kopali temelje svojih budućih nastamba u koje će jednoga dana useliti svoje obitelji, ovi danas u Remetincu ostavljaju svoje obitelji useljavajući “solo” u neke druge nastambe nadajući kako će uz spretnost svojih odvjetnika brzo napustiti ovo tužno i ružno mjesto. Remetinec je svih ovih nekoliko godina postao toliko važan, ma važniji i od Markova trga, jer će se mnogi s “Markova” iz svečanih dvorana i ukrašenih prozora preseliti u ove druge s rešetkama i zaključanim vratima!
Što je sve kroz ovo vrijeme kroz taj “Remetinečki pansion” prošlo? Svega i svačega! Od premijera, ministara, gradonačelnika, vrhunskih gospodarstvenika, djelitelja pravde…..do onih običnih malih ljudi, sitnih lopova, razbojnika i prevaranata.
E kad bi im se pružila “druga prilika” bi li barem ovi “veliki” sve to ponovili? Bi li i dalje u svojim ili tuđim dvorištima parkirali luksuzne “Mercedese”….. ili bi se zadovoljili nekom drugom, manjom “klasom”, ali u miru i slobodi? Bi li svoje bankovne račune s gomilom novca zamijenili s onim u kojem je ugrožen i dopušteni minus, ali u miru i slobodi? Bi li radije imali skromni ručak, a ne onaj s delicijama, biranim pićima i uštogljenom poslugom? Bi li radije umjesto “Rolexa” na svojim rukama imali jeftini “digitalac”, ali u miru i slobodi? Bi li umjesto brendiranih odijela i iste takve obuće, radije nešto skromnije, ali u miru i slobodi?
Bi li umjesto poslušnika i bogatih dodvorica uz sebe radije imali manje bogate siromašnije iskrene prijatelje, ali u miru i slobodi?
Bi li radije glamour, uz “crveni tepih”, kamere i “starlete” ili nešto skromnije i po izgledu i godinama, ali u miru i slobodi?
A tko to zna? Možda bi se neki i promijenili, a neki možda i ne bi! Jer, “za jedan časak radosti” isplati se i mir remetiti pa makar to bilo i u Remetincu.
A do tada pred malim ekranima “uveseljavajmo” malim radostima uhićenja “velikih” raspamećeni narod koji će i u toj tuđoj nevolji barem na trenutak svoje brige zaboraviti i naci kakvo-takvo zadovoljstvo u svemu tome
Fenix-magazin/MD/dr. Jure Burić
