Zbog djece sam morao doći u Njemačku, mada nikad nisam ni pomislio da bih mogao otići iz svog doma – Miroslav Biletić
Nekadašnji nogometaš, profesionalni sudac, sportski trener i bivši ratni zarobljenik Miroslav Biletić, morao je u 53. godini napustiti svoj Stolac i krenuti u Njemačku kako bi pomogao svojoj obitelji. U Stocu mu je ostala supruga Mirjana koja je ravnateljica srednje škole. Došao je je u Hagen gdje se zaposlio u njemačkom DPD-u (Deutsche Paket Dienst)
„Nikada nisam pomišljao na odlazak u tuđu zemlju. Deset godina sam sudio u prvoj ligi Bosne i Hercegovine i prvi sam sudac kojemu je to pošlo za rukom da sudi do starosne granice, a to je 45 godina, a sad sam morao otići“, tiho govori Miroslav Biletić.
Cijeli mu se život vrtio oko nogometa. Igrao je za NK Rudar iz Kaknja, gdje i živio s obitelji. Taj je klub u bivšoj državi igrao u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu. I brat mu je igrao za klub i to 15 godina, pa se može reći da im je nogomet, kaže Miroslav, u krvi.
Logorski dani
Kad se u BiH zaratilo, Miroslav je zarobljen i zatočen u logoru na termoelektrani u Kaknju. „U logoru sam bio 9 mjeseci i 21 dan. Nakon što sam prilikom razmjene u Kiseljaku pušten, vratio sam se i ubrzo s obitelji odselio u Stolac“, kaže Miroslav.
Opet je počeo igrati nogomet u HNK Stolac koji se tad natjecao u ligi Herceg-Bosne koja je postojala sve do 2001. godine. Počeo je suditi 1998. godine i nakon toga je prešao u Premier ligu Bosne i Hercegovine, gdje je ostao sve do kraja sudačke karijere.
„Bilo je to jako teško vrijeme za posao suca. Velike podjele i ratna atmosfera uvukla se i na stadione, ipak u svemu tome smo ostali svi zajedno i korektni koliko je to bilo moguće.
Težak korak prema Njemačkoj
Nakon sudačke karijere, Miroslav je postao nogometni trener Omladinskog pogona u HNK Stolac i tu je funkciju obnašao sve dok nije otišao u Njemačku.
Na taj se korak odlučio prije sedam mjeseci. „Razgovarao sam s bratom koji već živi u Njemačkoj. Odlučio sam otići samo zbog djece. Imam dvije kćeri i sina koji studiraju u Mostaru. S plaćom koju sam zarađivao, nisam im mogao pomoći oko troškova studija“, kaže Miroslav.
Sad radi u Njemačkoj i čeka povratak. „Tako je iz dana u dan. Možda ostanem, a možda se za koji mjesec ili godinu vratim kući“, govori.
Miroslav Biletić: U Njemačkoj ljudi idu na posao pa kući, a u Hrvatskoj i BiH – na posao, u birtiju pa kući
Kaže kako Hrvati u domovini zamišljaju posve drugačije Njemačku. Pomalo su „krivi“ za to i hrvatski iseljenici. „Naši dolje, kad vide kako naši iseljenici dolaze na godišnje odmore s lijepom odjećom, skupim autom, i najnovijim mobitelom, misle kako je samo potrebno doći u Njemačku i to će se lako ostvariti. No, to nije ni približno tako. Imao sam sreću da sam odmah počeo raditi, ali daleko je to od luksuza“, kaže Miroslav.
Ističe kako je razlika u pristupu radu u Njemačkoj i Hrvatskoj i BiH, kao nebo i zemlja.
„U Njemačkoj se puno ozbiljnije pristupa radu nego kod nas. Mi posao olako shvaćamo, a za kavu uvijek nađemo vremena. Poslije radnog vremena velika većina ide prvo u birtiju pa doma. Ovdje to nije tako. Vikend je za društveni život, ostale dane samo rad“, smije se Miroslav.
Kaže kao su ga Hrvati, ali i Nijemci u Hagenu jako dobro primili. „Susretljivi su i jedni i drugi. Naši ljudi ovdje naviknuti su raditi kroz tjedan i uživati vikendom, pa sam se naviknuo i ja“, govori s osmijehom
Fenix-magazin/Zvonko Bosnić
