Legendarni Cro Cop borac Mirko Filipović danas je objavio kraj svoje bogate karijere. Učinio je to dva tjedna prije zakazane borbe s Hamiltonom u Seulu. U razgovoru za Novu.TV, Mirko je rekao da odlazi zbog ozljede ramena.
– Ovo je definitivan kraj. Ozljede su presudile. Vjerovao sam da ću sanirati ozljede i oporaviti se ali nije išlo. Bol je neizdrživa pri svakom jačem treningu. Ušao sam u 42. godinu života i očito je kako se sve teže oporavljam, rekao je junak mnogih pobjeda koji je hrvatsko ime pronosio je diljem borilačkog svijeta.
Na pitanje što može savjetovati mladim sportašima koji žele uspjeti u sportu kao on, Mirko je odgovorio: potrebna je upornost i rad te vjerovanje u sebe.
To je jednostavno rečeno ali je tako, kazao je Cro Cop.
Evo kako je Mirko Filipović najavio kraj karijere na svojoj facebook stranici:
Dragi prijatelji,morao sam na žalost otkazati borbu u Seoulu.vec u pocetku priprema ozljedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podici.pokusao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguce načine,i svakodnevnim terapijama i inekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova ali nije islo.jedini lijek bi bila pauza od 2 do tri tjedna a to si nisam mogao priustiti usred zavrsnih priprema. svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogorsavala.dio misica je puknuo ,rame je puno tekucine,velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju . to mi netreba ,pogotovo u mojim godinama.cijelo ljeto sam proveo putujuci u Minhen na terapije kod jednog cuvenog lijecnika radi kronicne upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izludjuje,u Vinkovce kad idem moram 2 puta stati tokom puta radi bolova u tim tetivama koje me uzasno bole u sjedecem polozaju,koljeno desno koje je 4 puta operirano isto.i sad jos rame,ledja da ne spominjem.kad god idem na magnet bez obzira radi cega i sta snimam,nalaz pocinje sa ‘ degenerativne promjene’,ali to je cijena koja se mora platiti.ljudi naravno vide samo jednu stranu medalje,materijalne stvari,a za muku,bol,krv i suze nitko ne pita niti ih zanima.ali to je tako u životu.sad je dva ujutro a ja zaspati nemogu,prebirem misli i vrtim svoju karijeru pred očima.i svjestan sam da sam dosao do kraja svog borilackog puta.ali treniranje pod bolovima vise ne zelim.tijelo mi je izraubano od bezbrojnih treninga,skupio 9 operacija tijelo je postalo sklono ozljedama,nakon svakog treninga stavljam led na koljeno operirano jer se napuni tekucinom,terapije dva puta tjedno.iduca borba bi mi bila 80-ta profesionalna a to je jako puno.pogotovo u toj konkurenciji.k-1,pride,igf,ufc.najveci problem ce mi biti adaptacija na ‘civilni’ zivot.bez 2 treninga dnevno i vjecnih putovanja po svijetu,sto mi i nece tako tesko pasti.treniracu dok sam ziv jer to je moj zivot ali ne takvim tempom i to me na neki nacin raduje.ovo nije neka trenutna odluka jer sam nesretan radi svega toga vec moja konacna odluka.i to je najbolje za mene.prije ili kasnije dodje vrijeme kada covjek mora i na zdravlje svoje misliti.imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ostavio sam vjerujem dubok trag u borilackom sportu , u slobodnoj borbi i u k-1 i nemam nizacim zaliti.hvala svima koji su me pratili i podrzavali a meni ostaju prekrasne uspomene i sjećanja..pozdrav!
