S ulaskom čovječanstva u 21. stoljeće i treći milenij započelo je veliko slavlje svih onih koji su godinama predviđali kako će čovjek zakoračiti u neviđen i skladan napredak.
Piše: Tonćo Ladan
Napredak o kojem se sanjalo, maštalo, govorilo, prognoziralo i s nestrpljenjem čekalo. U tom radosnom iščekivanju diljem zemaljske kugle ljudi su izgradili satove koji su pokazivali koliko ostaje vremena do 1. siječnja 2001. godine kad će konačno otkucati prva minuta ulaska u 21. stoljeće.
Godina 2001., je započela radno tj. u ponedjeljak simbolično pokazujući kako nas u 21. stoljeću i trećem mileniju očekuje radno vrijeme, a samim tim i materijalno blagostanje. Postala je godina dobrovoljaca i UN-ova godina dijaloga među civilizacijama. Na globalnom nivou svijet se povezao kao nikad ranije, a u svim područjima ljudskog društva ogledao se zajednički napredak. Stvorilo se mišljenje kako je svijetom zavladao novi duh iskrenosti i suradnje poput onog kojim je okončan hladni rat.
U tom periodu Europska unija postala je ekonomska velesila, koja jamči svojim građanima vladavinu prava, društvenu i pravnu sigurnost, zaštitu ljudskih prava, medijskih sloboda, demokratske vrijednosti, održivi razvoj, čvrsto zagovarajući svoje globalističke ideje. Narasla je od saveza 6 država u zajednicu 27 država, koje su EU obogatile svojim unikatnim kulturama, povijesnim nasljeđima i zasebnim ekonomskim okvirima.
Pozitivne naznake moglo se zamijetiti ne samo u politici već i na drugim područjima života. U mnogim dijelovima svijeta životni se standard poboljšavao. Napredak medicine omogućio je liječnicima da čine ono što bi se samo nekoliko desetljeća ranije nazivalo čudima. Ekonomski procvat mnogih zemalja budio je nadu u svjetsko blagostanje. Činilo se kako sve ide baš kako treba.
Danas 21. godinu kasnije uvidjelo se da se umjesto radosti napretka stvara tuga agonije kojom se pokazuje kako svijet ne korača u naprednu budućnost nego da je u svom napretku skrenuo, odnosno zakoračio pravcem ka svom uništenju. Uspavan u svom sanjarenju ljudski rod iznenada otkriva novi vidik svoje budućnosti pokriven tamom u kojoj on sam uplašen pipajući traži izlaz ali ga ne nalazi. A neće ga još za dugo naći.
Zašto?
Sve se ispreturalo u tajanstvenim lomovima krovnih svjetskih institucija koje umjesto da budu izvor sigurnosti, postale su zlokobne zvonare sa svojim nerazgovijetnim zvonjenjem punim uzvika straha koji se iz daljine obrušavaju na čovjeka željnog da u miru proživi svoj zemaljski put. Cijelim svijetom čuju se prikrivene, otvorene i upaljene ognjene prijetnje, praćene tom institucionalnom zvonjavom samo s jednim ciljem. Izbaciti iz ljudskog oka vedro nebo i uništiti blještavi sjaj sunca. Odnosno usaditi u ljudska srca osjećaje straha u kojima će zaboraviti ljepotu dana i zavući se u tamnu šutnju svojih kuća, protivno ljudskoj prirodi; jer prirodna ljudska želja je da si osigura život ispunjen srećom i da spriječi koliko je to u njegovoj moći ono što bi moglo biti loše.
Počelo je s klimatskim promjenama i UN-a, s njihovom objavom stvaranje plana s kojim bi se prisililo stanovništvo Zemlje na ekološke mjere s kojima bi se stvorila nova epoha ljudskog života u kojoj će se popraviti što milom što silom, negativan čovjekov utjecaj na Zemlju. Provođenjem tog plana bi se izbjegle posljedice klimatske katastrofe kao i sve negativnosti vezane za opstanak života na planeti Zemlji. Isto tako pomnim promišljenim studijama javnost je upoznata kako klimatske promjene utječu na zdravlje ljudi, na dostupnost hrane i uzrokuju velike migracije stanovništva a samim tim se pogoršavaju međudržavni odnosi jer prekogranične transakcije globalnosti se razlikuju od transakcija otvorenih granica liberalnosti.
Pored toga promjene klimatskih uvjeta bi također mogle doprinijeti izbijanju vektorskih bolesti čiji su uzročnici bakterije, virusi, rikecija i paraziti. Tako je vrlo brzo znanost o klimi privukla trijumfalnu pozornost politike na svim razinama odlučivanja te postala jednim od ključnih pitanja nacionalne, regionalne i globalne sigurnosti.
Agenda UN 2015–2030
Tako dolazimo i do čuvene Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2015. godine u New Yorku kad je razmatrana i konačno usvojena Agenda održivog razvoja od 2015. do 2030. godine. Svjetski lideri zemalja članica UN, njih 193, glasali su za Agendu i to jednoglasno.
Agenda UN 2015–2030. sastoji se od 17 ciljeva. Oni se prirodno nastavljaju na Milenijske ciljeve usvojene 2000. godine, ono po čemu se 17 novih ciljeva razlikuje od Milenijskih ogleda se u tome da su Milenijski ciljevi bili fokusirali samo na zemlje u razvoju, što je eufemizam za siromašne, nerazvijene države izmučene ratovima, diktaturama, siromaštvom i glađu.
Nova Agenda odnosi se na sve zemlje članice UN. Glasanjem za nju, sve države članice ove najveće međunarodne organizacije obavezale su se da će Agendu provoditi.
Kratko rečeno, primjenom te Agende trebaju se postići tri značajna pomaka diljem zemaljske kugle i to: da se pomogne iskorjenjivanju ekstremnog siromaštva, da se izbore s nejednakošću i nepravdom i da stanu na put klimatskim promjenama.
Ova tri problema pogađaju sve ljude, u svim zemljama svijeta jer se svijet promijenio, tako da danas siromaštvo i nejednakost više nisu samo prisutni kod nerazvijenih zemalja nego su prisutni i kod najrazvijenijih zemlja, kao i u slučaju klimatskih promjena, čije žrtve nisu samo ljudi, već kompletan živi svijet.
Ova UN-ova objava servirana je tako da na prvi pogled izgleda normalno, ali pod tom objavom i u naoko plemenitom idejom rješavanja pitanja problema klime i siromaštva u svijetu, krije se stara dijabolična eugenika.
Zašto to kažemo?
Jer se ustalilo mišljenje po cijelom svijetu kako iza svega stoji Globalna elita ili par najbogatijih svjetskih obitelji koje na ovaj način žele upravljati svijetom. Oni kontroliraju sve. Od farmaceutskih kompanija, prehrambene i vojne industrije, do financijskog sektora i medija.
U svakodnevnom ljudskom životu stalno su prisutne priče o zavjeri i tajnim društvima i planovima koji idu na uštrb devedeset posto svjetske populacije. Istovremeno, kako koja nevolja pogađa ovaj svijet tako se u tim nevoljama traže i nalaze uzroci kao i rješenja tih novo nastalih nevolja, od onih svakodnevnih nevolja vezanih za pojedince i sredine u kojima žive, pa do onih u globalnim okvirima. Sve loše što se događa, gotovo uvijek se dovodi u vezu s Globalnom elitom i njihovim zavjerama protiv nas malih ljudi zaljubljenih u svoj radosno skroman život koji je po mjerilima te iste elite osebujan i bogat. To je točno, jer prave životne radosti proizilaze iz malih stvari. Jesu li u pitanju zavjere ili neobične okolnosti koje potvrđuju te zavjere – autor ovog teksta ostavlja samom čitatelju da prosudi.
Prosudba
Kada je potpisan Ugovora iz Maastrichta 1992. godine, a stupio je na snagu 1. studenog 1993. godine, sve države članice EU time su označile novu etapu u integriranju naroda Europe u sve čvršću uniju, u kojoj se odluke donose što je bliže moguće građanima. Međutim nekom to nije odgovaralo i u samoj EU počinje niz država tražiti svoj put unutar EU, a Velika Britanija je nakon mukotrpnih pregovora napustila Europsku uniju, pokazujući svijetu kako je suverenost Europe samo prividna i da na globalnom planu glavnu riječ vode neke druge suverenosti. Sam razlaz je bio bolan za sve, a posljedice se već sad osjećaju, a osjećat će se i još dugi niz godina.
Daljnje pitanje koje se samo od sebe nametnulo je: kakva je sudbina Europske demokracije i hoće li budućnost Starog kontinenta biti budućnost prosperiteta ili nazadovanja i tko će rješavati ta pitanja, sama EU ili netko drugi?
Odgovor na to pitanje stiže u obliku Covida – 19
Ono što je bilo i ostalo zanimljivo za Covid-19 je da je on iskorišten kao strateško oružje u psihološkom ratu protiv čovjeka i svih vrijednosti demokracije koji su ga štitili i davali mu slobodu mišljenja, slobodu odluke. Sve, apsolutno je sve, bilo uništeno Covid zakonima, koji su bili iznad svakog drugog zakona. Ljudi su se plašili samih sebe. Strah od gubitka života postao je svakodnevna stvarnost. Boraveći u tom svakodnevnom psihološkom ratu čovjek željan slobode se umorio. To je i bio cilj. Iscrpljen psihološkim umorom, postao je spreman na sve, samo kako bi se okončala agonija kojoj se tad nije vidio kraj. Provedeno je cijepljenje, uvedene propusnice i gdje treba i gdje ne treba. Ljudi u cjelini su položili test na globalnom nivou. Rezultati tog testa se očekuju.
Kako je to bilo moguće?
Spomenuli smo da globalna elita kontrolira farmaceutske kompanije. Farmaceutska industrija jedan je od glavnih sponzora političkih stranaka širom svijeta. Korporacije omogućuju političarima osvajanje i zadržavanje vlasti, a oni onda njihove zahtjeve stavljaju ispred potreba i interesa ljudi. Primarni i sekundarni interes glavna je ideja i filozofija privatnog poduzetništva zarađivanje novca. Tvrtka će učiniti sve da bi ostvarila profit, čak i ako to uključuje manipulaciju i korupciju, koje su danas sasvim uobičajene u svijetu biznisa.
Prije pedesetak godina bilo je moguće istovremeno liječiti i zarađivati. U međuvremenu, zahvaljujući pohlepi vlasnika i pasivnosti javnih institucija, farmaceutska je industrija narasla do fenomenalnih razmjera. Na današnjem stupnju ekspanzije nema više dovoljno bolesnih ljudi koje bi liječila. Kako bi dalje zarađivala, ne samo da ne smije liječiti bolesti, već ih mora održavati i stvarati nove. I to je logično i očekivano, jer liječenje nije primarna dužnost industrije lijekova. Njena je osnovna obveza ona prema dioničarima. Primarni je interes privatnog poduzeća zarada, to je sinonim njegova održanja.
U skladu s tim postoje vodeći medicinski specijalisti, oni ili on je glavni autoritet i arbitar u svim pitanjima koja se tiču lijekova.
Kao stavotvoritelji, vodeći su profesionalci iznimno zanimljivi i važni farmaceutskoj industriji. Na svim razinama ona s njima uspostavlja više ili manje vidljive, izravne i neizravne veze. A za eksperte je to doista isplativo. Honorari iznose oko 200.000 USD po kliničkoj studiji, 10.000 USD po stručnom članku i nekoliko tisuća USD po predavanju. Tko bi odolio takvoj suradnji?
Stoga danas gotovo 90% autora koji publiciraju u velikim medicinskim časopisima financijski surađuje s farmaceutskim tvrtkama. Ako je posao obavljen u skladu sa sponzorovim očekivanjima, ekspert se angažira za buduće projekte, koji ne samo da donose još više novca već grade i učvršćuju profesionalnu karijeru, prestiž i moć. U takvim okolnostima inzistiranje na znanstvenoj čestitosti i vjerodostojnosti edukacije znači ustupiti mjesto nekom uspješnijem. Eksperti pripisuju stalni plasman poznatih firmi jednostavnoj izreci „tako se posao završava“ u ovoj industriji.
Tako se posao završava
Da bi taj posao bio što djelotvornije obavljen pobrinuli su se mediji, oni koje podupire država odnosno vladajuća politička elita, koja surađuje ili pripada Globalnoj eliti.
Mediji bez izuzetka u cijelom svijetu s istim riječima su čitavo vrijeme aktivno potpirivali strah kod ljudi. Kad je strah od pandemije postajao slabiji dogodila se ruska invazija na Ukrajinu, rezultirajuće sankcije koje su već nastalu krizu još dublje produbile. Ponovo se vraća strah od onih istih medija samo sad sa promijenjenim riječima. Mogući nuklearni rat, nestašica svega, poskupljenja, inflacija i veliko siromaštvo.
Demokratski svijet je osudio ovu agresiju, sankcijama Rusiji i nenormalnom isporukom oružja Ukrajini. Ok, recimo da je to etički i sigurnosno ispravno ali je istodobno ekonomski pogubno pogotovo za Europu kao i za ostale dijelove svijeta koji osjeća negativne posljedice Rusko-ukrajinskog rata. Jedini profiteri u tom svemu ponovo su oni iz Globalne elite.
Kako funkcionira Globalna elita?
Suština globalizacije ogleda se u sjedinjavanju društveno-ekonomskih promjena u svijetu i odbacivanju države i državne granice kao relevantnog činioca u rješavanju svjetskih problema. Globalizacija zapravo označava integraciju svjetskih tržišta kapitala i tehnologije uz proces jačanja dominacije transnacionalnih organizacija. Jedna vlada jedan upravitelj.
Što po tom pitanju imamo danas u svijetu globalizacije? Osvrnimo se na tri skupine i njihovu povezanost s jednim čovjekom ili vladarom. On nije više živ ali je sigurno ostavio iza sebe živog nasljednika koji korača putem davno već zacrtanim.
Skupina Bilderberg u toj skupini središnju ulogu imao je sad već pokojni, ekstremno bogati David Rockefeller, on je bio osnivač i jedini član tzv. “Member Advisory Group”, tj. osoba koja ima neprikosnovenu zadnju riječ u odlučivanju koga će se pozvati na Bilderberško okupljanje.
Zatim tu je Trilateralna komisija, koja je nevladina i nepolitička skupina, koju je u srpnju 1973. godine osnovao David Rockefeller, sa svrhom promoviranja bliskih odnosa između SAD, Zapadne Europe i Japana.
I na kraju spomenimo još Rimski klub koji je osnovan 1965., na imanju Davida Rockefellera, to je treća i najvažnija međunarodna organizacija Globalne elite. Dok se Skupina Bilderberg i Trilateralna komisija bave političkim i gospodarskim pitanjima, Rimski klub se bavi pitanjima okoliša i svjetskog stanovništva.
Sve vrste medija se uglavnom ne osvrću na rad i teme ovih skupina iz jednostavnog razloga što sloboda štampe pripada onima koji je posjeduju, a isto važi za radio, televiziju i internet. Drugi razlog je taj što se većina djelatnosti ovih skupina odvija u tajnosti i iza zatvorenih vrata.
Ipak ne tako davno glavni njemački mediji kao što su Focus i Spiegel, objavili najnovije izvješće “Rimskog kluba” u kojem se zahtjeva radikalno smanjenje svjetskog stanovništva! Izvješće koje je predstavljeno javnosti u Berlinu, nosi naslov: “Jedan posto je dovoljno. S malim porastom savladati socijalnu nejednakost, nezaposlenost i promjenu klime”.
S izvješćem ili bez njega Agenda je usvojena, kao i plan koji opisuje program globalista za potpuno uređeno globalno društvo i to sve pod okriljem UN. Taj plan obuhvata sve vidove ljudskog života na planeti Zemlji. U njemu je reguliran način ishrane, putovanja, obrazovni sistem kao i način komunikacije.
Većina ljudi je sklona prihvaćanju onog što im se servira putem državnih organa, državnih medija to su pokazale godine koje su iza nas. U jednom dijelu Agende stoji:“ Promjene će zahtijevati duboku preorijentaciju cijelog ljudskog društva, to će biti nešto što svijet nikada nije iskusio. Uspostavit ćemo značajnu promjenu prioriteta, vlada i pojedinaca. Izvršit ćemo pregrupiranja ljudskih i financijskih resursa kakvo nikada nije viđeno”.
Smanjenje populacije
Mnogi stručnjaci se slažu u tome da ako bi se išlo na smanjene populacije na planeti potrebno je provesti potpuno osiromašenje nekoliko milijardi ljudi. Danas, zahvaljujući već navedenim nevoljama svjedoci smo činjenice kako se sve više i više urušava svjetska ekonomija kao i sve brojnijih povika osiromašenih ljudi diljem svijeta.
MIT (Privatno sveučilište u Cambridgeu, Massachusetts, SAD) ima pet fakulteta i jedan koledž, sadržavajući ukupno 32 akademska odjela, sa strogim naglaskom na naučna i tehnološka istraživanja. Prema njihovim istraživanjima svjetska ekonomija se kreće ka potpunom kolapsu, čiji će konačni slom stvoriti drastično smanjenje populacije.
Po ulicama diljem europskih gradova već danas vidimo različite nerede koji nastaju zbog vladinih mjera štednje i sve jadnijeg položaja radnika. Također svjedoci smo kroz razne izvještaje kako je sve više samoubojstava koji se događaju jer su ljudi ekonomski uništeni.
S druge strane polovinu svjetskog bogatstva sada posjeduje samo osam ljudi. Bogatstvo se sada koncentrira tolikom brzinom da je vrlo moguće da će jedan čovjek uskoro posjedovati više bogatstva nego polovina svjetskog stanovništva. To su činjenice.
Četiri plus tri
Ono što nas još očekuje sažeto je u četiri cilja Globalne elite: kreiranje jedne svjetske vlade, uspostavljanje globalne elektronske valute kako bi se podijelio svijet u dvije vrste ljudi gospodari i robovi, implantacija čipa u svaku osobu s njenim biometrijskim i ličnim podacima i elektronski novac kako bi se potpuno kontrolirao njegov opticaj.
Da bi se ovo postiglo potrebno je učiniti tri stvari ili izazvati tri različita stanja u ljudskom društvu. Prvo je stvoriti ekonomski kolaps i financijsku krizu, poslije toga izazvati zdravstveni kolaps i stvoriti pandemiju koja će dovesti ne do certifikata, nego do čipova kakvi se ugrađuju u kućne ljubimce. To je mikročip veličine većeg zrna riže, a veterinari ih mogu ugraditi u različite vrste kućnih ljubimaca od reptila i ptica do mačaka i pasa. Čip u sebi nosi broj koji se nalazi u centraliziranoj bazi podataka i vezan je za ime vlasnika i njegove kontakt podatke. Vrlo jednostavno i kreativno. Na kraju zadnja stvar kreirati treći svjetski rat nakon kojeg će se uspostaviti jedna vladavina s jednim vladarom.
Koliko smo blizu ili daleko od ovih događaja ostaje vidjeti u idućih osam godina? Do tad uživajmo u ovom i najmanje u još jednom nogometnom svjetskom prvenstvu. Malo razonode nikad nije naodmet.
„Hoće li ikada živ biti čvrsti lanac, i da se bratski ruka s rukom veže, i istina buti čvrsti šanac, i da se napor s naporom steže? Tko zna da ljude i djela spreže? Gdje su za lica i za duše mreže?“ Stisci i sprezanja – Tin Ujević
Fenix-magazin/MD/Tonćo Ladan
