Obveza evidentiranja radnog vremena također znači da svi minus sati postaju vidljivi. No, smijete li službeno skupljati minus sate? Postoje li za to slični propisi kao za prekovremeni rad? Što predviđa zakon o radu?
Radnici u Njemačkoj ne smiju gomilati negativne sate. Radnim odnosno kolektivnim ugovorom regulira se jesu li oni uopće dopušteni.
Koliko prekovremenog rada smijete ili morate odraditi obično je navedeno u ugovoru o radu. Osim toga, često postoje odredbe u kolektivnim ugovorima, a Zakon o radnom vremenu također regulira ograničenja dnevnog radnog vremena ili određenog maksimalnog radnog vremena.
Međutim, stvari postaju kompliciranije kada su sati ispod nule. Za to ne postoje zakonska ograničenja, niti opći propisi. Ono što se odnosi na eventualne negativne sate i njihovu nadoknadu gotovo uvijek se individualno utvrđuje između poslodavca i radnika u ugovoru o radu.
Pojam minus sati znači da dotični radnik radi manje nego što je navedeno u ugovoru o radu – bilo da se radi o dnevnom, tjednom ili mjesečnom radnom vremenu. Do minusa može doći ako radnik kasnije dolazi na posao, odlazi ranije s posla ili ako dolazi do prekida radnog vremena iz osobnih razloga.
Jesu li minus sati službeno dopušteni?
Kao što je već spomenuto, hoće li radnik moći akumulirati minus sate u osnovi ovisi o propisima o radu ili kolektivnom ugovoru – kao i o tome hoće li se i kako voditi obračun radnog vremena.
Od 2019. godine uvedeno je obvezno evidentiranje radnog vremena. Ali, Ministarstvo rada trenutačno pojašnjava kako se to događa – rukom pisanom porukom ili digitalnim satom. Evidentiranje radnog vremena još nije zaživjelo u svakodnevnom životu svih radnika – a pogotovo ne u malim tvrtkama.
„Ako nema odgovarajućih zahtjeva i obračuna radnog vremena, strogo govoreći, minus sati nisu mogući“, kaže Richard Schweizer iz Obrtničke komore Reutlingen za njemačke medije.
U načelu, radnik krši svoje ugovorne obveze ako ne odradi ugovoreni broj sati, objašnjava pravni savjetnik. Međutim, ako postoje odgovarajuće odredbe u ugovoru o radu ili važećem kolektivnom ugovoru o tome koliko je minus sati moguće i kako ih treba riješiti, to se mora uzeti u obzir.
Važno je da su propisi formulirani i potvrđeni s obje strane – čak i ako je to učinjeno pojedinačno u ugovoru o radu. Nadalje, minus sati – baš kao i prekovremeni – mogu se računati kao takvi samo ako su evidentirani.
Odredbe u ugovoru o radu trebaju sadržavati opseg minus sati ili gornju granicu. Ovo je važno kako bi dotični radnik mogao nadoknaditi minus sate – i to u razumnom roku, pišu njemački mediji.
Mora li poslodavac platiti minus sate?
Pravni stručnjak iz Obrtničke komore Reutlingen objašnjava da poslodavac mora platiti u cijelosti sve naručene minus sate. Naglašava i: “U osnovi je odgovornost poslodavca da radniku omogući onoliko posla koliko je ugovoreno ugovorom o radu”. Ako ne može ispuniti ovaj dogovor, općenito će morati platiti i minus sate.
Situacija je drugačija ako je radnik odgovoran za minus sate tako što ih gomila i radi premalo – bilo u dogovorenom roku ili više. Posljedice toga mogu po potrebi rezultirati kompenzacijom kroz plaće.
Možete li minus sate nadoknaditi odbitkom od plaće?
“Minus sati mogu se kompenzirati s neisplaćenim plaćama samo na kraju razdoblja naknade dogovorenog u kolektivnom ugovoru ili ugovoru o radu ili na kraju radnog odnosa ako je zaposlenik prekršio ugovorne sporazume,” objašnjava Richard Schweizer. To je slučaj, na primjer, ako je skupio više negativnih sati nego što je ugovorom dopušteno ili ako negativni sati nisu prerađeni u razdoblju nadoknade.
Međutim, ako postoji odbitak od plaće, moraju se poštivati ograničenja. Pravni savjetnik ističe da radnik ne smije biti manje mjesečno plaćen zbog minus sati.
Ako postoje velika odstupanja u obračunu radnog vremena, a radnik ne može nadoknaditi minus sate, a smanjenje plaće u odgovarajućoj mjeri nije moguće, posljedice mogu biti i opomena i otkaz.
Je li dopušteno odustati od dana godišnjeg odmora?
Prebijanje minus sati s danima godišnjeg odmora nije moguće. Radnikov godišnji odmor je njegovo vrijeme oporavka, koje prema zakonu o radu mora biti barem minimalan.
Zakon propisuje da svi radnici s petodnevnim radnim tjednom u Njemačkoj imaju pravo na minimalni godišnji odmor od 20 dana godišnje. Međutim, veća prava na godišnji odmor obično se dogovaraju kolektivnim ugovorima i ugovorima o radu.
Richard Schweizer ističe samo mogućnost da se potraživanje naknade za godišnji odmor može prebiti nakon prestanka radnog odnosa na temelju odgovarajućeg sporazuma. Bilo koji preostali godišnji odmor koji još nije iskorišten i koji se mora nadoknaditi kada se radni odnos prekine, tada se može kompenzirati s minus satima ako je potrebno.
Fenix-magazin/SČ
