Neočekivani gubitak predsjedničkih izbora Ive Josipovića, koji je u utrku za novi mandat na Pantovčaku krenuo uvjeren u svoju pobjedu, osim njega samog, uznemirio je i prvog ministra Zorana Milanovića. I dok se u zemljama uljuđene demokracije pobjednicima čestita i prizna pobjeda, nakon objave rezultata, u izbornoj noći, Hrvati taj gospodski čin od svojega predsjednika Vlade nisu doživjeli. Da blamaža nakon pretrpljenog izbornog poraza ne poprimi šire razmjere pobrinuo se sam Ivo Josipović priznavši izborni poraz i čestitavši novoizabranoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović izbornu pobjedu.
Najavljeni novi smjer hrvatske politike, u bitnome orijentiran prema zapadno europskim zemljama i Berlinu, te izjava buduće predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u izbornoj noći kako Hrvatska nije „regija“ kao i sam domoljubni dekor stožera Kolinde Grabar Kitarović, kod sukreatora politike „regiona“ nije primljen dobro, pa su novoizabranoj predsjednici odaslane poruke kako će morati mijenjati svoju politiku, a oni najradikalniji ocijenili su povratak HDZ-ove kandidatkinje na mjesto predsjednice Republike Hrvatske kao povratak u 90-te.
Problematičan odnos prema institucijama
Da se demokratski standardi i odnos prema institucijama, kod trenutno vladajuće ljevice u Hrvatskoj, shvaćaju kao dekoracija samo kada pobjeđuju govori i odnos prema instituciji novoizabrene predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Njezinu predizbrnu najavu mogućeg preseljenja Ureda predsjednice na neku jeftiniju lokaciju, u ovom slučaju se radi o rezidenciji u Visokoj ulici, predsjednik Vlade Zoran Milanović shvatio je kao priliku da prije inauguracije i bez konzultacija sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović ustupi državnu rezidenciju u Visokoj Uredu predsjednika.
Tim naprasitim, ishitrenim i činom koji ponajprije ugrožava nacionalnu sigurnost zbog povjerljivih dokumenata koji moraju biti čuvani u posebnim izoliranim prostorijama, kao i činjenica da se u tako kratkom vremenskom roku ne može preseliti Ured Predsjednika, Zoran Milanović je ugrozio demokratsku primopredaju vlasti. Zoran Milanović je još jedan puta pokazao da mu je vlastita taština i politikanstvo važnije od državništva, a da mu je prag podnošljivosti frustracije na iznimno niskoj razini, što ga onda tjera na sukobe svih vrsta.
Samovolja umjesto dijaloga
U takovim uvjetima, u kojima se odluke donose jednostrano, u kojima se ne vodi konstruktivan dijalog, i u kojima vlada isključivost, ne mogu se stvoriti preduvjeti za izlazak iz socijalne i ekonomske krize. Hrvatsko društvo, koje je zbog svih povijesnih procesa, poprilično istraumatizirano izašlo iz komunističkog jednoumlja i nedovoljno spremno prošlo proces europskih integracija, takovim vodstvom koje razdvaja i sukobljava, samo proizvodi nove društvene podjele.
Te se podjele danas vide na svim razinama društva od nacionalnih, ideoloških pa do političkih i vjerskih. Posljedica politike „ludog cara“ je ta da se gubi iz vida načelo „dobra, istine i pravde“, onih vječnih načela koji djeluju kohezivno u svakoj naciji, a zamjenjuju ih makijavelističke metode sile i manipulacije.
