Bivši predstavnik radnika u Nadzornom odboru Ine sindikalac Božo Mikuš izjavio je u utorak na sjednici Antikorupcijskog vijeća da sindikat nikad nije imao problema s ljudima iz Mola kad je riječ o radničkim pravima, ali su oni često bili alibi za nepodopštine hrvatskih političara.
Mikuš, koji je bio predsjednik Sindikata naftnog gospodarstva, rekao je na saslušanju pred Vijećem da u Croscu, tvrtki kćeri Ine, nisu bila isplaćena radnicima prava iz kolektivnog ugovora u iznosu od 4,5 milijuna kuna, a direktor Crosca tvrdio je da bi ih oni isplatili, ali ne daju Mađari.
Nije bilo razilaženja u stavovima hrvatskih i Molovih predstavnika
Mikuš se pritom prisjetio da je nakon razgovora s predstavnikom Mola taj problem riješen za tri minute, a novac je isplaćen za dva tjedna.
“Sljedeći dan sam sav veseo otišao direktoru reći da Mađari dozvoljavaju, ali on je bio jako ljut što sad mora te novce isplatiti, a mislio ih je dati za nešto drugo”, kaže Mikuš.
Ustvrdio je kako je s ljudima iz Mola bilo teško pregovarati ,ali kad bi nešto dogovorili nikad nijedno pravo ne bi eskivirali, “što s našima nije bio slučaj”.
Mikuš, koji je bio član Nadzornog odbora od 2012. do 2014., rekao je da su u tom razdoblju sve odluke donesene jednoglasno, osim posljednje sjednice na kojoj je hrvatski predstavnik bio protiv dviju točaka dnevnog reda.
“Jedini koji se javljao bio sam ja, nije bilo razilaženja u stavovima hrvatskih i Molovih predstavnika i nije bilo nikakvih problema”, naglasio je.
Suglasja nije bilo jedino 2014. oko nabave nafte jer je nabava prebačena iz Inter Ine u Londonu na Mol, kazao je Mikuš. Prisjetio se da je kasnije došao do informacija zbog kojih se čudio zašto je došlo do sukoba jer je naknada Mol tradea za nabavljenu naftu bila 15 puta niža.
Saslušanje Mikuša obilježile su razmirice s predsjednikom Antikorupcijskog vijeća Nikolom Grmojem, koji mu je predbacivao da brani Molov model upravljanja Inom.
“Zamolio bih vas da mi ne stavljate u usta nešto što nisam rekao”, rekao je Mikuš i odgovorio Grmoji kako nikad nije imao dojam da je Ina podružnica Mola.
Ustvrdio je kako je 2008. Ina dovedena na rub bankrota, pozivajući se na zapisnik s Povjerenstva za privatizaciju Ine. Tada je koeficijent omjera duga i vrijednosti prešao razinu u kojoj su kreditori mogli tražiti povrat, zbog čega bi došlo do preuzimanja.
“Znam da je Mol uskočio s novcima da pomogne Ini koja u prosincu 2008. i siječnju 2009. nije imala novca za isplatu plaća radnika, zato mi nemojte govoriti da branim Mol”, kazao je.
Na upit Grmoje kako to da je Ina bila pred bankrotom, a ipak je Mol bio spreman podmititi premijera da bi se dokopao Ine, Mikuš je odgovorio da je pitanje adresirano na krivu stranu jer on nije političar.
Upitan je li Molovo vođenje Ine dovelo do toga da je Ina sada jača kompanija nego 2003. kad ju je Mol preuzeo, Mikuš je odgovorio protupitanjem – ako je Ina bila jača kompanija 2003. zašto nije modernizirala rafinerije?
Sisačka rafinerija stvarala gubitak od 100 milijuna, ali nije ju trebalo zatvarati
Rafinerija nafte Sisak stvarala je gubitak veći od 100 milijuna, ali Mikuš ne smatra da ju je zbog toga trebalo zatvarati, no Mol nije prvi koji je to htio učiniti.
“Gospodin Štern je mislio da je treba zatvoriti. Fižulić, kad je obrazlagao prijedlog zakona o privatizaciji Ine, predložio je da se rafinerije izdvoje iz Ine, da se jedna rafinerija proda, a novcem koji bi se dobio privatizirala bi se druga”, rekao je.
Inine rafinerije trebalo je modernizirati davno prije Molova preuzimanja jer se to moglo napraviti za puno manje novca i uz puno bolju tehnologiju.
Vezano za model upravljanja Inom, Mikuš je rekao da su 2014. po jedan predstavnik Mola i hrvatske strane napravili prijedlog izmjena sustava korporativnog upravljanja Inom, ali ga je, kako izgleda, minirao tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.
Fenix-magazin/MD/Hina
