Htio sam se riješiti tog ludila u svom životu, bio je to rat sa psihom – Michel Božiković, švicarski pisac hrvatskog podrijetla, o svom romanu Drift.
Drift, roman koji bi mogao pod svjetla reflektora staviti novo književno lice, prvo je djelo švicarskog pisca hrvatskog podrijetla Michela Božikovića koji živi u Zürichu. Jedni će ga voljeti, drugi neće, ali nitko zasigurno na ovu priču neće ostati ravnodušan.
U svom prvijencu, autor govori o životnoj priči i o njezinim neverama, o ovisničkom i ratnom grotlu u Hrvatskoj, pokušaju da se jedno izliječi drugim. U „Driftu” se barem dva života čija je životna crta vrlo slična, isprepliću i osmišljavaju. Tu bijes traži svoj put, srca pucaju, bježi se od sebe u toksikomaniju, rat, traže se vrline i smisao. Roman je pisan na njemačkom, a dobio je potporu institucija iz Austrije, Njemačke, Švicarske, Slovenije, Liechtensteina, Albanije i Hrvatske. Zahvaljujući njima, bio je nominiran za prestižnu nagradu Ingeborg Bachmann.
Patnja i strah
I hrvatski branitelji su ga dočekali s odobravanjem, jer vjerno opisuje pojedina ratna događanja, osjećaje, patnju i strah, čega su i sami bili dio. U romanu, Martin – pisac i novinar, sluša životnu priču Juliena i literarno je uobličava. Julien nakon ljubavnog kraha pokušava naći smisao, pa emotivno poremećen, načet drogama i alkoholom, krade roditeljima auto, euforičan vozi ravno u rat u Hrvatskoj, u Dalmaciji pa u Lici. Pokazuje se da je talentirani snajperist. U kratkom roku postaje dio izviđačke jedinice i nalazi u, pomalo egzotičnoj zemlji svojih predaka, bliskost i smisao, čak i ljubav – Martinu. Zadnje poglavlje ovog romana, naizmjence pisanog iz perspektive Juliena (kronološki, ali u distancirajućem trećem licu) i Martina (diskontinuirano), događa se na rajskom jedrenju oko Golog otoka gdje se nazdravlja „Za lijepe žene, brze brodove, devet bofora i more“.
Sam pisac potvrđuje kako su branitelji okarakterizirali roman kao istinu koja izaziva emocije i vraća u prošlost.
Sva ta bol je morala nekud izići
Michel je ovaj roman pisao iz vlastite boli, kao jednu vrst terapije. „Nakon što mi se raspala duga veza koja je trebala završiti brakom i djecom, nakon što sam bio kao dragovoljac u Domovinskom ratu, nakon što sam završio u zatvoru, a naposljetku se vratio u Švicarsku, bio sam prepun bola. Moralo je to nekud izići, pa je izašlo kroz roman. Pisao sam ga kao svojevrsnu terapiju. Htio sam se riješiti tog ludila u svom životu, bio je to rat sa psihom“, otkriva Michel, ističući kako je Drift morao biti njegov prvi roman.
No, Drift upućuje na još jednu priču, priču o djeci hrvatskih emigranata i o mjeri koju imaju o realnim ili nerealnim poimanjima domovine svojih roditelja. To se vidi u glavnom liku, devetnaestogodišnjem Julienu, koji je dijete prve generacije hrvatskih iseljenika i odlazi u rat za domovinu da bi pronašao smisao svog života.
„Svi Hrvati koji su rođeni u inozemstvu imaju neku pretjeranu nostalgiju prema domovini. Ta pretjerana nostalgija vodi do nerealiteta, do situacija koje su nerealne, nemaju veze sa stvarnošću, a to je zapravo realnost mladih ljudi iz hrvatskog iseljeništva 1991., 1992. godine u kojoj sam bio i sam“, kaže Michel.
Fenix Magazin/Marijana Dokoza
Sve o životu, radu i romanu Michela Božikovća pročitjte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji na svim kolodvorima i značajnimjim prodajnim mjestima u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxemburgu…
