Sve ‘normalne’ reprezentacije naslov svjetskog prvaka osvajale su ljeti, a mi to idemo napraviti zimi. Nismo uspjeli u ljeto 2018., ali za Božić idemo po njega.
Piše: Antonio Bevanda
Pobijedili smo Njemačku 3-0, bila je predivna subota, 4. srpnja 1998. godine. Sutradan, 5. srpnja, Goran Ivanišević je igrao treće finale Wimbledona. Treći poraz, onaj koji mi je najteže pao, a vjerujem i svima.
No, vjerovao sam kako mu je suđeno. Kad je krenuo niz 2001. bio sam uvjeren da ga ništa ne može zaustaviti.
Pomogla je i kiša u polufinalu, a kad se znalo da se finale igra ponedjeljkom, onda nije bilo sumnje. To je ta godina. Goran nije bio ‘normalan’ tenisač. Pa nije mogao kao svi ostali najveći turnir na svijetu osvojiti nedjeljom. On je to napravio ponedjeljkom.
Povlačim usporedbu tog njegovog uspjeha i ovog hrvatske reprezentacije. Mi smo dva puta ljeti, 1998. i 2018. bili blizu, a sad je zima. Sad ćemo uspjeti. Nismo uspjeli u ljeto, ali za Božić on mora biti naš.
Hrvatska će svoje polufinale igrati u utorak.
Finale Svjetskog prvenstva je u nedjelju od 16 sati. Nedjelja, 18. prosinca. Kad se igra za treće mjesto to neću pisati. Vjerujem da nas ta utakmica neće toliko zanimati.
To neka bude uvertira za ono što nas čeka dan poslije. Baš kao u Rusiji, polufinale igramo na stadionu na kojemu se igra i finale. Sve podsjeća na Rusiju. Dva puta zaredom prolazak na penale.
Hrvatska je veličanstvena!
Fenix-magazin/SČ/Antonio Bevanda
