Branko Ivan Imrović je, akademski kipar, crtač i slikar, hrvatski likovni umjetnik, intrigantan i aktualan, kontinuirani je stvaratelj uvijek bliskih nam nepotrošivih tema.
On bilježi svoje delikatne emocije, reakcije, geste i misli oživotvorujući ih na papiru, ali i u modeliranju kiparskom kreativnom maštovitošću. Izložba je održana u GKS-u ,a predstavila je predsjednica OMH u Metkoviću Zorana Vekić,prof: ” Kao osuvremenjen čovjek određuje i stvara umjetnost dovodeći je u vezu s realitetom, sapinjući je i praveći od nje suputnicu vlastite orijentiranosti, spoznajući motiviku osjećajem više nego razumom. Radeći transpozicijsku igru između skulptura, crteža, gvaša i assemblage tehnike Branko je predstavio ,, ommage” moru, ističući se posebno izlošcima školjki kao simbolu plodnosti, taktilne i opipljive ,integrirane volumioniznišću. Obuzima osjetila vibracijama, dinamikom i prostornošću.
Imrovićevi crteži mora protkani su svijet crteža, slika i skulptura, neodvojiv u nemogućnosti izdvojenog. Izvedeni u jednostavnim, energičnim potezima levitiraju poput oblaka noseći svoje tajanstvene poruke kamo ih vjetar sudbonosnog postojanja nosi.
Čitav opus je čitljiv i prepoznatljiv, ostavlja začuđenost u nama jer kako modelirati more? More je materija koja u sebi sadrži silnu energiju. Ono je tekuće i transparentno, ali i tvarno. I kad se u njega uđe, njega se modelira, ali i ono samo modelira. (Imrović)
Njegovi crteži zapisuju snagu prostornosti misli, puninu, beskrajnu otvorenost i krajnje pročišćenje. Brankova linija mora ponekad je krotka mrlja, inspirativna igra ili obična treperava linija. Zna biti i snažna, ekspresivna, ritmična. Branko ga predstavlja i u liku žene, poistovjećujući ga s plodnošću. Iščitavanje njegova opusa traži tankoćutnog promatrača, ali i zainteresiranog odgonetača. Onoga s dubljim uronom, sigurnog priklona.
Prostor koji Imrović ovdje komprimira najavljujući otvorenje same izložbe, ostavlja emotivni doživljaj s kojim mapira svoju nutrinu, bilježi mijene kao svoje otiske, prolaske i bivanja u prostoru i vremenu.
Nadograđuje ih, ugrađuje, zrcali, samopromatra sugestivno ih zapisujući kao originalni dnevnik čovjeka i umjetnika, ostavljajući svoj izvorni trag nazočnosti u vremenu koje prolazi u kakofoniji sveprisutnog, zaglušnog mnogoglasja.
Izložba ostaje otvorena do 9.veljače 2026.
Fenix-magazin/MMD/ZV
