Pozdraviti prijatelje poljupcem, zagrljajem i rukovanjem srž je mediteranskog identiteta. Pandemija koronavirusom naglo je prekinula te običaje i nema naznaka kad će ih biti sigurno nastaviti.
Tradicije koje uključuju blizak fizički kontakt strah od širenja virusa pretvorio je u opasne, čak po život opasne situacije.
Kad bi susreo prijatelje u luci u Marseilleu, ribar Daniel Reggio pozdravljao ih je tradicionalnim ‘biseom’, ljubljenjem u obraz.
Otkako se pojavio koronavirus to radi lupkanjem laktovima.
“Ne mogu reći da mi ‘bise’ ne nedostaje, ali se zbog toga prijateljstva neće prekinuti”, kazao je Reggio koji prodaj orade na tržnici u starom dijelu luke.
Umirovljenik Yvon Tapias organizira obilaske Marseillea. Sada ljude dočekuje “wuhanskim pozdravom”, dodirivanjem stopalima, pozdravom koji potječe iz kineskog grada iz kojeg je krenula pandemije. “Ljudi s juga trebaju kontakt”, objašnjava.
U Tunisu glumac Mohamed Verdeni kaže da su fizički pozdravi dio regionalne tradicije.
“Volimo se poljubiti u obraz, dvaput, triput, četiri puta, ovisno o regiji. Ovakvi sadašnji pozdravi bez kontakta su nam čudni”, rekao je.
Grč u želucu
U Marseilleu se i muškarci normalno pozdravljaju poljupcima.
“Ovdje sam prvi put poljubio članove uprava i bankare. Nikad mi to prije nije palo na pamet”, rekao je direktor marsejskog Muzeja civilizacija Europe i Mediterana, Jean-Francois Chougnet, koji se ondje doselio iz Pariza prije nekoliko godina.
Dalje na zapad uz sredozemnu obalu, ljudi iz Montpelliera još su veći fanovi ‘bisea’. Svaki susret vodi do tri entuzijastična poljupca u obraz.
“Stvarno nam to nedostaje. Grči me u želucu svaki put kad se moramo suspregnuti”, rekla je studentica Melodie Ricaud. Sad prijatelje pozdravlja ‘indijanski’, sklapanjem obje ruke na prsima.
Fatima Boulamaat iz montpelješke radničke četvrti znance više ne pozdravlja fizičkim kontaktom.
“Stavim desnu ruku na srce i intenzivno gledam u oči, tako pokazujem naklonost. To je radila moja marokanska baka”, kazala je.
Način života
Fizička bliskost vitalna je komponenta socijalnih interakcija i s druge strane Mediterana, u Tunisu i Alžiru.
“Fizički odnos u Alžiru je jako važan. Dodirujemo mnogo, topli smo i ekspresivno gestikuliramo”, kaže Naser Džabi, profesor sociologije na alžirskom sveučilištu.
“Grljenje i ljubljenje znak su ljubaznosti i zahvalnosti”, dodaje ugledni tuniški sociolog Mohamed Džuili.
Francuska antropologinja Genevieve Zoia tvrdi da se “naš mediteranski mentalitet temelji na fizičkoj bliskosti”.
Veliki ljudski danak u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj promijenio je tradicionalne obrasce ponašanja, integrirane u mediteranski načina života.
“Strah od virusa je ispred svega, čak i u Španjolskoj, zemlji u kojoj koža ide uz kožu”, rekao je španjolski psiholog Javier Urra.
Smiješak očima
Prilagodba tim promjenama može biti teška. “Naše ponašanje je navika”, kaže Urra.
“U Španjolskoj nas odmalena uče: ‘Poljubite osobu’. A sad nam iznenada naređuju: ‘Ne dirajte nikoga. To je gotovo neprirodno”, rekao je Urra.
Dodaje da upotreba maski može biti i veći razlaz s tradicijom od neljubljenja i nerukovanja. “U našem društvu nošenje maske vrlo je neprirodno”.
Virus je traumatizirao ljude, tvrdi Manuel Armayones, predavač psihologije na sveučilištu Oberta de Catalunya u Barceloni.
“Kao odgovor stvaramo novu društvenu normu”, dodaje.
Na marsejskoj obali ribar Daniel Reggio kaže da ga je nošenje maske naučilo kako da se smije očima. “A umjesto gesta koristimo riječi”.
Fenix-magazin/IM/Hina
