Subotnje jutro, 28. ožujka 2026. Dan pred Cvjetnicu. Jutarnja svježina obasjana suncem. Iza kapele bl. Alojzija Stepinca u Münchenu čuju se glasovi mladosti. Mlade framašice i framaši u punom su pogonu. Stigle masline. Treba ih pripremiti za Cvjetnicu kako bi svi vjernici u HKŽ München, te stranci: Koreanci i Španjolci mogli osjetiti miris mora i maslinovih stabala iz Doline maslina u Dalmaciji.
Njima se pridružio i župnik fra Frano Čugura. Donio kartonske kutije i zadivljen, gledajući kako vrijedne ruke mladih režu grane maslina, uskliknuo: “Dogodine idemo na Brač s kombijem i dovest ćemo maslinovih grana za sve strane misije u Münchenu.” Mladi jednoglasno prihvatiše prijedlog i nastaviše u raspoloženju rezati velike grane na manje grančice kako bi na Cvjetnicu svatko bio zadovoljan.
Dok režu obnavljaju uspomene na poslove koje su obavljali u svojim sredinama, bilo gradskim bilo seoskim. Slušam: “Mi smo skupljali trešnje kod škole; ja sam na selu skupljala smokve; skupljali smo šipke; ja sam kopala krompire; brale smo jabuke, kruške, višnje; kokošima smo uzimali jaja; na rukama smo imali žuljeve i bolila nas je glava od sunca.”
Jedna djevojka snima. “Izgledamo li motivirano?”, reče druga. “Što vas dvi radite? S kim se dopisivate?” “Meni je Roko lipo ime.” “I Duje je baš lipo ime.” “Reži, samo reži!” “Šibaj, šibaj!”
Dok slušam njihove razgovore, pada mi na pamet pjesma “Masline”, koju je napisao pjesnik Bože Lovrić:
:U zemlju čvrsto spustiše korijenje
i grčem jednim ustremiše grane:
od oluje i sunca izglodane
dvostruke žile spustiše kroz stijenje.
U raspetome deblu ko da stenje
jad i strahota snage privezane,
što ljutom kretnjom sile razuzdane
il rasap žudi il oslobođenje.
Sutra će grančice masline biti u rukama svih vjernika. Više tisuća njih. Kao što čitamo u Evanđelju po Mateju:
Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!” (Mt 21,7-9).
Maslinove grane koje nosimo u rukama, sjećaju nas na to. One su znak da je Isus kod nas dobro došao. Mi ćemo ih nakon svete mise nositi kućama i staviti na posebno mjesto u stanu, iza križa ili slike. Treba također reći da to oduševljenje nije dugo potrajalo. Nakon Cvjetnice vrlo brzo je došao Veliki petak. Namjesto klicanja pojavila se mržnja. Umjesto “Hosana” čut će se “Raspni ga”
Naši mladi framaši i framašice propagiraju mir, radost i ljubav prema Kristu. Uime svih vjernika dolikuje da ih spomenemo, jer su u rano subotnje jutro došli i s ljubavlju rezali maslinove grane i stavljali ih u kartonske kutije koje im donese župnik fra Frano Čugura.
To su: Ivona Đikić, Angela Anđelić, Lara Budimir, Lucija Bravić, Mia Šarić, Karla Škrbelin, Ivan Janjiš, AntijanaTomas, Ivan Tomas, Matej Herceg, Dragica Bagarić, Marija Medo, Magdalena Benković, Karlo Brkić, Ana Brkić, Laura Đuzel, Filip Đuzel, Mila Benotić.
Fenix-magazin/SČ/Fra Jozo Župić
