Zovu je hrvatskom pijanističkom princezom, vlasnica je brojnih nagrada s prestižnih pijanističkih natjecanja, godišnje održi više od 50 koncerata diljem svijeta, a najradije se sjeća onih u najvećim i najljepšim koncertnim dvoranama poput Musikvereina, Carnegie Halla, Konzerthausa u Berlinu. – Postoje i oni “manji” koncerti, na kojima se dogodio dobar spoj odmorenosti, koncentracije, tople publike, dobrog raspoloženja i niza faktora koji su rezultirali odličnom svirkom. Osjećaj je sličan surferu koji uhvati dobar val. Živim za takve koncerte – kaže Martina Filjak. Martina je rođena i odrasla u Zagrebu, a trenutačno živi u Hannoveru. F: Imponira li Vam biti najpoznatija hrvatska pijanistica u svijetu? Hvala na ovom opisu trenutačne situacije. Sve do sada postignuto e plod dugogodišnjeg rada i zalaganja. Mislim da će trenutak kada ću moći doista ustanoviti jesam li i koliko zadovoljna sobom nastupiti tek kroz nekoliko desetljeća. U međuvremenu sam zahvalna na svakom pozitivnom feedback-u’.
F: Kojeg klasičnog glazbenika najviše cijenite? Cijenim umjetnost općenito. Klasična glazba je ambijent istovremeno prelijep i težak. Svatko tko ima snage izaći pred mnogobrojnu publiku i pokazati se u pravom svjetlu, iskreno i bez zadrške, heroj je na svoj način.
F: Gledate li nekoga kao konkurenciju? Iskreno, nastojim uopće ne razmišljati na taj način negokanalizirati svoju energiju i svoje misli na vlastiti put i isključivo u pozitivnom smjeru. Na pozornici nema mjesta za sve F: Ima li ljubomore među mladim pijanistima? Vjerujem da ima, kao uostalom i u svim profesijama. U glazbenoj profesiji to je donekle i prirodni rezultat brutalne činjenice da na pozornici doista nema mjesta za sve i da prilika za koncentriranje ima sve manje i manje. Svatko danas mora biti svjestan, da dok on sam svira koncert, postoji 10 drugih koji ga u tom trenutku ne sviraju.
F: Jednom ste izjavili da niste upoznali Pogorelića. Mlade pijaniste se često pita baš za njega. Je li važno osobno poznavati Pogorelića? Mislim da je važnije poznavati njegov rad i imati mogućnosti spoznaje njegovih kvaliteta.
F: Dok izvodite djela najvećih svjetskih skladatelja, osjećate li njihov svijet. Možete li ga pojmiti? To je cilj svakog izvođača klasične glazbe koji izvode tuđe kompozicije, skladbe. Pokušavamo ući u intimni svijet ljudi koji su živjeli puno prije našeg vremena, nemajući snimke njihovog glasa, svirke, samo note na papiru i sjećanja. U nekom smislu smo jedna vrst medija koji nastoji oživiti duh i mentalni svijet jedne osobe kroz glazbu.
F: Rekli ste Beethoven vam oduzima i daje snagu. Koliku snagu Vi crpite iz njegovih djela? Smatram njegovu glazbu izrazito bi-polarnom u tom smislu. Teško je dati direktan odgovor na ovo pitanje. Kvalitetno izvođenje njegove glazbe izvojeva visok stupanj koncentracije, kontrole i osobne involviranosti. Glazba samo za odabrane
F: Bude li Vam žao kada vidite da klasika nije toliko popularna kao neki drugi glazbeni pravci? Klasična glazba nikada i nije bila glazba u kojoj su uživale mase, već glazba za društveno i financijski privilegirane ili za istinske ljubitelje. Usto, današnji svijet ima sasvim drugo poimanje tijeka vremena, od svijeta pred 200 godina. Ljudima koji su naviknuti slušati pop pjesme u trajanju najviše 3 minute, biti će teško koncentrirano pratiti melodiju bez riječi koja traje 30 minuta.
F: Pojedini crossover i klasnični glazbenici pribjegavaju zavodljivim nastupima naglašavajući svoj seksipil kako bi privukli brojniju publiku. Razmišljate li i Vi o tome? Za moje osobne pojmove, istinska putanja i istovremeno potvrda talenta glazbenika je prisutnost na pozornici u trajanju od nekoliko desetljeća. Seksipil i dobar izgled po samoj prirodi stvari imaju ograničeni rok trajanja, pa po toj logici i nisu bas najjači as u rukavu. Što se tiče mojeg osobnog stava, donijela sam vlastite odluke o tome prije desetak godina i nikada nisam požalila kao što inače nikad ne žalim radi donesenih odluka.
F: Što je uz glazbu Vaša najveća strast? Putovanja prirodom.
F: Koju vrstu glazbe slušate dok se vozite u autu? Rijetko se vozim…nemam vozačku! Najviše me u autu iritira radio.Teško je živjeti s Martinom!
F: Kakva je Martina zapravo? Teško je živjeti s njom, ali toleriram ju.
F: Odlazite li često u svoju kućicu na Kupi? Bojim se, ne onoliko često koliko bih htjela. Ali kujem planove za budućnost, u kojoj ću se moći baviti svojim poslom i paralelno provoditi što vise vremena u prirodi.
