Martin Jurić (40), kandidat je bečkih socijaldemokrata (SPÖ) za predstojeće gradske i pokrajinske izbore u Beču, koji će se održati u nedjelju 11. listopada.
Po zanimanju je turistički agent i poduzetnik, rođen je i odrastao u Beču. Pohađao je gimnaziju i s 20 godina poslovni putovi su ga odveli u Španjolsku gdje je dospio čak do mjesta direktora hotela na Kanarskim otocima i na Mallorci. Boravio je i radio je u Nizozemskoj, Belgiji, Turskoj i na Cipru. Govori sedam jezika (hrvatski, njemački, engleski, španjolski, nizozemski, francuski i portugalski). Suprug je i otac dvoje djece.
Na listi ste bečkog SPÖ-a. Koje ideje zastupate i koje ciljeve nudite?
SPÖ je stranka socijalne sigurnosti koja već desetljećima Beč drži na razini najboljeg grada u svijetu po kvaliteti života. Beč je poznat po odličnoj infrastrukturi, dobrom socijalnom sustavu, kao i maloj nezaposlenosti. Što se tiče moje uloge u stranci, ja dijelim i pronosim vrijednosti stranke, ali istodobno zastupam i interese naših ljudi u Austriji. Kao dijete hrvatskih gastarbajtera, kao čovjek koji je ovdje proveo cijeli život, poznajem sve probleme ljudi iz naše zajednice i naš mentalitet. Žalosno je što niti Hrvati, niti Bosanci, niti Srbi još nemaju zastupnika u austrijskome parlamentu, dok turska zajednica ima čak njih četvero. Vrijeme je da se to promijeni.
Dijete ste hrvatskih gastarbajtera koji su vjerojatno kao svi uvijek težili povratku. Kako oni gledaju na Vas angažman u austrijskoj politici, a ne možda u Hrvatskoj?
Moji roditelji su u Austriju došli 1968. godine. Oni su dobro integrirani, govore odlično njemački i poznaju Austriju možda čak bolje nego Hrvatsku. Moj stav je da, kao integrirani doseljenici, ovdje trebamo rješavati naše probleme, a ne u našim matičnim zemljama. Isto tako se ne bi trebali previše miješati u hrvatsku politiku. Građani Hrvatske svoj porez plaćaju u Hrvatskoj, ja ga plaćam ovdje. Iako, naravno, svi mi volimo Hrvatsku i pratimo hrvatske medije, ja želim mijenjati i utjecati na stvari u onoj okolini u kojoj živim.
Boravili ste u Turskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji. Kakva ste iskustva stekli i kako vam ona pomažu u političkom angažmanu?
Boravci u inozemstvu, koje sam imao kao djelatnik u turizmu, promijenili su me kao čovjeka. Prvenstveno su proširili moje vidike, bile one na život, na politiku, na društvo i na kulturu. Tu sam stekao interkulturalne kompetencije da posredujem između ljudi različitih vjera, nacija i političkih načela. Istodobno sam pokušavao uvijek uzeti ono najbolje iz jednog društva i iz države u kojoj sam boravio. Ipak, na kraju sam se uvijek vraćao u Beč jer je po meni i najbolji grad za život, a i zahvaljujući socijaldemokraciji ima daleko najbolji politički sustav na koji se mogu ugledati mnoge veće europske metropole.
Kako je uopće došlo do vašeg angažmana u politici?
Kada sam imao svoju turističku agenciju u Ottakringu, šesnaestom okrugu Beča, osnovao sam Udrugu poduzetnika iz mojeg okruženja. Tu nisam samo prepoznao svoju sposobnost da ujedinim ljude i zastupam njihove interese, nego je tijekom našeg djelovanja i politika čula za nas. Kontaktirao me predsjednik šesnaestog okruženja Franz Prokop i pitao me želim li zastupati naše ljude unutar SPÖ-a. Zadnje dvije godine pohađao sam Političku akademiju SPO-a koju sam završio 16. prosinca prošle godine.
Govorite o Beču koji je jedan od najsigurnijih gradova za život. Je li tome pridonio i SPÖ koji je na vlasti u Beču od 1945. godine?
Kako da ne. Socijaldemokrati vladaju 70 godina Bečom, a oni su izgradili Beč u svim segmentima društva, bilo to pitanju stanovanja, prometa, obrazovanja, ekonomije i svemu ostalome. Bilo da je riječ o općinskim stanovima koje si svatko može priuštiti, besplatnim dječjim vrtićima, dječjem doplatku, ravnopravnosti spolova kad je riječ o plaćama, sve je to u Beču stvorio SPO. Beč je u svim top listama kad se uspoređuje kvaliteta života u svjetskim metropolama, a to upravo zahvaljuje SPO-u.
Što očekujete od izbora? Očekujete li da će i Hrvati koji to mogu, glasati za Vas i dati potporu?
Prvenstveno je bitno da naši ljudi ovaj put, kao i u budućnosti izađu na izbore. Dugo smo spavali u svojim udrugama, u kafićima, klubovima, a kroz to smo sami propustili šansu da ostvarimo naše interese u austrijskoj politici. Austrija, kao sto pokazuje i moj primjer, svakome nudi mogućnost da se angažira i da ide ka naprijed ako to želi. Preduvjet je da se uključimo u društvo. Izbori su prva i glavna mogućnost za to. Nadam se da će i naši Hrvati u Austriji to prepoznati, kao što se naravno nadam i da će glasati za SPO i mene. Ovo je tek početak.
Kakav je odnos austrijske vlade prema strancima, u ovom slučaju Hrvatima?
Austrijska politika, ali i cjelokupna javnost i društvo, na Hrvate gledaju vrlo pozitivno. Hrvati su se u većini vrlo dobro integrirali i produktivan su dio društva. Na nama je, kao što rekoh u pitanju ranije, da iskoristimo zaista sve mogućnosti, ali imamo već danas mnogo uspješnih poduzetnika, sportaša i glazbenika. Mnogi Hrvati ne zapošljavaju samo sebe, nego i druge, pa čak i Austrijance. O sportu ne treba uopće govoriti. Sjetite se Otta Barića, Ivice Vastića, Tomislava Kocijana i drugih, koji su Austriji dali mnogo.
Ipak, kao glasačko tijelo, nismo iskoristili vlastiti potencijal koji imamo. I zato nas austrijska politika nije još u cijelosti prepoznala i kao glasačko tijelo. Ako nas prepoznaju i na tom polju, onda smo uistinu ostvarili potpunu integraciju u austrijsko društvo.
Ukoliko budete izabrani, što biste mijenjali? Možda u nečemu sto se tiče Hrvata u ovom gradu?
Ukoliko budem izabran, trudit ću se da budem posrednik između austrijske politike i interesa naših ljudi, bilo da je riječ o našim sportsko-kulturnim udruženjima, organizaciji naših manifestacija, našim poduzetnicima ili našim klubovima. Bitno je da se konačno uključimo u politički sustav zemlje u kojoj živimo. Mi, uz svu ljubav prema Hrvatskoj, naše problem ne možemo rješavati u Zagrebu, nego ovdje u Beču gdje živimo od osamdesetih i devedesetih, a neki i od pedesetih. Volio bih da se Hrvati i politički bolje organiziraju: to je najbolji preduvjet da ostvarujemo sve naše interese koje imamo u austrijskom društvu. Ako bi netko od nas probio konačno taj led kao sto ga probili u sportu i ekonomiji, onda se i ostalim ljudima iz naše zajednice počinju otvarati vrata do kojih dosad nismo došli.
Razgovarao: Kristijan Bodrožić
