Na obroncima planine Šar u sjeverozapadnoj Makedoniji leži Tetovo, grad u koji su Hrvati prema dokumentiranim zapisima počeli doseljavati početkom prošlog stoljeća, a vjerojatno i ranije, i u kojem je i danas aktivna hrvatska zajednica.
Piše: Marijana Dokoza
I nakon više od jednog stoljeća, mladi Hrvati nisu zaboravili svoje podrijetlo pa ustrajno rade na očuvanju hrvatske kulture, tradicije, običaja i hrvatskoga jezika. Nastoje od zaborava sačuvati sve hrvatsko što im pripada, pa će tako iduće godine izaći i fotomonografija pod nazivom “Hrvati u Tetovu 1918-2002” koja će na oko 400 stranica opisati život oko 200 hrvatskih obitelji u Tetovu i pološkom kraju te obuhvatiti kulturni, sportski i profesionalni doprinos Hrvata Tetovu.
Autor fotomonografije je Marko Vidaček, 24-godišnji predstavnik Makedonsko-hrvatskog društva (MHD) i glavni tajnik Hrvatskog foruma.
Ovaj mladi Hrvat je završio Pravni fakultet u Skoplju, magistrirao je ustavno pravo, a trenutačno je na doktorskim studijima na Fakultetu sigurnosti u Skoplju te završava master iz područja strateških komunikacija.
Korijene vuče iz Varaždina odakle je 60-ih godina prošlog stoljeća u Tetovo došao njegov djed.
– Moj djed je kao medicinsko osoblje u ondašnjoj vojsci došao iz Varaždina u Tetovo. Upoznao je moju baku, zaposlio se u tekstilnoj tvornici Teteks i ostao. Tih godina se događao veliki priljev Hrvata u Tetovo, a ta suradnja Teteksa i varaždinskog Varteksa je bila jača nego ikad pa su Hrvati u velikom broju dolazili raditi u Tetovo, otkriva Marko Vidaček, u razgovoru za Fenix-magazin.de.
Pripremajući fotomonografiju “Hrvati u Tetovu 1918-2002”, kaže Marko, otkrili su kako je više od 140 Hrvata radilo u tvornici Teteks, a više od polovice ih je radilo u administraciji uprave.
– Ti su ljudi bili obrazovani, kvalificirani, imali smo i prvu ženu Hrvaticu koja je obnašala funkciju predsjednice uprave Teteksa, kaže Marko.
Najveći val dolazaka Hrvata u Tetovo bio je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Dolazili su , kao stručnjaci za tvornicu “Teteks” u Tetovu, ali znatan broj Hrvata u Tetovo je naselio već 20-ih godina, od kada postoje zapisi dolaska Hrvata koji su radili u Tetovu kao nastavnici, stručnjaci i istraživači na Šar planini.
Vidaček je podsjetio i na brojne značajne osobe koji su kroz godine dolazili u Tetovo i tamo se nastanili. Među njima je i dubrovački slikar Niko Miljan koji je u Tetovo došao prije više od 100 godina s likovne akademije u Pragu i u Tetovu se zaposlio kao gimnazijski profesor.
Spomenimo i profesora crtanja Josipa Bužana koji je još tridesetih godina prošlog stoljeća u Tetovu svoje znanje i obrazovanje stečeno u Veneciji prenosio budućim naraštajima.
Svi ti ljudi zasnovali su obitelj u Tetovu ili su već dolazili s bračnim partnerima i život otpočeli u tom makedonskom gradu.
Marko kaže kako čitav život odrasta s hrvatskom kulturom, pa je taj put njegovanja hrvatskog identiteta u Makedoniji njemu sasvim prirodan.
– Svakodnevno održavamo kontakt s našom obitelji iz Hrvatske, odlazim u Varaždin i zadivljen sam poviješću tog grada, ali i razlikama između Varaždina i Tetova. Zanimljivo je proučavati te razlike, kaže Marko.
Marko Vidaček sa svojim bratom Marijom sudjeluje u programu Hrvatske matice iseljenika Eco Heritage Task Force koji trenutačno borave u Zadru. Program okuplja mlade hrvatskog podrijetla koji se angažiraju volonterskim radom u ekološkoj obnovi i očuvanju hrvatske baštine u lokalnim zajednicama, ali paralelno i uče hrvatski jezik. U programu sudjeluje petnaestak mladih iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Italije, Sudana, Kanade, Argentine i Australije s voditeljicom Ivanom Rora iz Hrvatske matice iseljenika. Njihovi predci su podrijetlom iz Hrvatske koju ovi mladi Hrvati nastoje što snažnije doživjeti i bolje upoznati.
– Na nama je da zaštitimo naš hrvatski identitet. Danas je čitav svijet jedno veliko selo. Kao pripadnicima manjina, pitanje je koliko možemo biti otporni, zato je važno da se mi držimo zajedno i da imamo neki moderniji pristup, moramo mlade privući modernijim pristupom, kaže Marko Vidaček.
Stoga, smatra Vidaček, projekti poput ovog Matičinog, su od velikog značaja, jer okuplja mlade Hrvate iz cijelog svijeta.
– Svi se mi nadamo da ćemo nakon dva tjedna u projektu, iz ovoga izaći kao bolji ljudi, poslati poruke u pozitivnom kontekstu, te se vratiti svojim kućama s novim iskustvima, mogućnostima, i željom da se vratimo ponovno u Hrvatsku, a tko zna, možda i pronađemo u njoj dom u budućnosti, zaključio je Marko Vidaček.
Ovaj mladi Hrvat s makedonskom adresom, kaže, svoj život u Hrvatskoj može zamisliti.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
