Ne znam koliko je najšira javnost u Hrvatskoj svjesna danas činjenice da je Republika Hrvatska, nikako samo naša država, uspostavljena kao mikro negacija međunarodnog poretka uspostavljenog na Jalti pred kraj Drugog svjetskog rata.
Za hrvatski narod taj je poredak bio izrazito nepovoljan i uništavajući. Da nije bilo tako ili da danas prihvaćamo da nije bilo tako, na što nas nažalost prisiljava uspostavljena društvena moć i da se ne zavaravamo, državna vlast, pozivajući se na naslijeđe tog poretka afirmacijom tzv. antifašizma, Republiku Hrvatsku bi 1990. poduprle sve države Zapada.
Vrlo vjerojatno u tom slučaju niti jedan Hrvat u Hrvatskoj i BiH ne bi poginuo.
Zagovarati danas poredak uspostavljen 1945. doslovno znači proglašavanje svih žrtava i tada i 1991-1995. godine besmislenim i pristajati na teze da je Republika Hrvatska povijesno loš i štetan incident.
To je izravna negacija oslobodilačkog Domovinskog rata.
Ironija je da je danas na vlasti, a i u izrazitoj pretežitosti nakon 1990. stranka koja organski baštini uspostavu države ili negaciju toga međunarodnog poretka, a slijepo se poziva na očuvanje takvog poretka.
Koliko je nerazumno pasivno čekati Trumpa
Teško je predvidjeti refleksije i konkretne posljedice Trumpovih politika i nove američke nacionalne strategije, koja izvan svake sumnje u nekom razvoju stvari može imati i negativne posljedice po hrvatski narod. No, to neće ovisiti o američkim namjerama, nego o spremnosti Hrvatske, razumu i svijesti državnih politika, o stanju opće društvene klime i samosvijesti naroda u zemlji.
To će potpuno ovisiti o razumijevanju novih procesa u svijetu i o racionalnoj prilagodbi novom stanju stvari isključivo s pozicija povijesnog iskustva i nacionalnih, a ne nikakvih drugih interesa i deklarativnih vrijednosti.
Koliko god je nerazumno slijepo prihvaćati i pasivno čekati da Trump i val njegovih politika oslobodi paralizirano hrvatsko društvo zloduha naslijeđa i političke invalidnosti, jer to Trump ne radi, niti namjerava raditi, neusporedivo je opasnije zazivati održanje “međunarodnog poretka” dramatičnim i bespogovornim referiranjem na 1945. godinu i slijepim pristajanjem uz države koje zagovaraju održanje i borbu za taj poredak.
A upravo to slušamo svaki dan sa svih pozicija.
Širenje straha
Meni je razumljivo da Tvrtko Jakovina i takvi panično upozoravaju na “opasnost rušenja poretka uspostavljenog 1945.”, jer on i oni predstavljaju politički i vojno poražene snage uspostavom Republike Hrvatske, snage koje danas praktično potpuno i podmuklo reagenerirane pod tzv. novim vrijednostima kontroliraju Hrvatsku.
Neshvatljivo mi je da iz HDZ-a i oko HDZ-a, koji se deklarativno poziva na Tuđmana i na državotvorstvo, kao i s desnice postoji netko tko zagovara opstanak takvog poretka i pristaje na širenje straha od radikalne promjene.
Hrvatski narod i samosvjesne političke snage u zemlji, pogotovo akademska neantifašizirana zajednica bi uz sav oprez egzistencijalno nužno morali podupirati konačno skidanje okova poretka iz 1945. koje smo započeli 1990. godine.
Fenix-magazin/MD/Marko Ljubić
