Turbo-folk je glazba od koje se ne može pobjeći. U tramvajima klinci slučaju turbofolk, na školskom odmoru se slušaju Ceca, Dara Bubamara i ini. Ta subkultura zapravo više i nije subkultura, već postaje kontrakultura, prisutna u gotovo svim društvenim slojevima. Sportaši, glazbenici, političari, pisci, novinari, estradne zvijezde, sve se njih prije ili kasnije vidjelo u takvim klubovima – mišljenja je Marko Čubrilo( 29), multimedijski producent, novinar i autor izložbe “Turbo” koja je nakon Zagreba, prikazivana i u Mainzu. Izložba je nominirana za najbolje djelo suvremene umjetnosti u 2013. u Hrvatskoj. Čubrilo ju je izradio zajedno s akademskim slikarom i videoumjetnikom Davorom Mezakom (43).
Vjerojatno je to bunt
Izložba je nastala na ideji da se turbo-folk iliti narodnjačka subkultura izvuče iz za nju uobičajenog konteksta, onog klupskog, na periferiji grada, i smjesti u galerijski prostor i time prikaže kontrast između te kontrakulture i umjetničko-kulturne scene koja ima svoje norme. – Upravo suprotnost naspram tih kulturnih normativa čini našu izložbu posebnom. Na i do 12 ekrana i projektora se istovremeno prikazuje taj subkulturni kontekst, snimke iz klubova, nastupi, i naravno intervjui s izvođačima, pa je tako prezentacija jednako kaotična kao i zbivanja u klubovima. Međutim, nas “kaos” je pomno planiran i također stoji u suprotnosti sa spontanim i nagonskim ponašanjem s kojim se povezuje ta subkultura – kaže Čubrilo. S izložbom su htjeli prikazati stvari onakve kakve jesu. – Mladi u Hrvatskoj slušaju vise turbo-folk nego bilo što drugo. Vjerojatno je to bunt roditeljskoj generaciji koju je obiljezio Domovinski rat, koji s takvom glazbom nemaju kontakta – misli Čubrilo.
Turbo folk slušaju gotovo svi mladi u Hrvatskoj, ali i političari, pisci, novinari, sportaši..
