Zgodan, atraktivan, glazbenik, vojnik, ali ipak, još uvijek slobodan. – Imam sve, samo mi još nedostaje djevojka – smije se Marko Babić
Marko Babić (24), rođen je u švicarskom Baselu, gdje je živio do svoje dvanaeste godine. Potom, s roditeljima 2004. godine odlazi u domovinu, u Trnovac, malo mjesto pored Varaždina.
– Bilo je to za mene pomalo neobično razdoblje, jer nisam poznavao kajkavsko narječje. Ali, upoznao sam i tu zanimljivosti hrvatske
lingvistike – smije se Marko, priznajući da mu nimalo lako nije bilo naučiti razumjeti i govoriti kajkavski.
U Varaždinu je završio srednju ekonomsku školu, položio državnu maturu i završio studij ekonomike poduzetništva. Potom se
odlučio vratiti u Švicarsku. – Htio sam početi samostalan život, bez roditeljske pomoći – otkriva.
Od građevine do odgajatelja u osnovnoj školi
Ubrzo mu je stiglo pismo, poziv u švicarsku vojsku. – Uspio sam ga odgoditi na dvije godine i u međuvremenu našao posao. Radio sam kao knjigovođa, ali to mi se nije sviđalo. Potom sam radio kao voditelj projekta u građevinskoj tvrtki Luke Rakitića, oca našeg poznatog nogometaša Ivana Rakitića.
Ali, odlučio sam pronaći novi posao, i na iznenađenje sebe i drugih, zaposlio se u osnovnoj školi kao učitelj i odgajatelj – priča Marko.
Iskustvo s tuđom djecom možda mi dobro dođe kasnije s vlastitom
Marko kaže da je taj posao najbolje što mu se dogodilo. – Nema ljepšeg osjećaja nego gledati kako djeca rastu i napreduju, biti dio njihova djetinjstva i izravno utjecati na njihov odgoj. Iskustvo s djecom možda mi kasnije pomogne u odgoju s vlastitom – smije se.
Sve je počelo u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Baselu Marko se glazbom bavi od ranog djetinjstva. Svirao je klavir, ali kako u Baselu nije bilo puno učitelja klavira na hrvatskom jeziku, obratio se Hrvatskoj katoličkoj misiji u Baselu. – Tako je sve počelo. S 10 sam godina svirao cijelu misu u crkvi i to je trajalo sve dok nismo otišli u Hrvatsku. Ali, u Zagorju je običaj da se uz vino zapjeva i koja domaća pjesma pa sam počeo i naše domaće svirati
na klavijaturama. Uz domaće, krenule su i narodne pjesme, sevdalinke, a potom i moderne i
zabavne pjesme – otkriva.
Od sevdalinke do disko klubova
– U vrijeme studiranja sam radio po diskotekama kao MC za mikrofonom i DJ zabavljao goste. Svirao sam na različitim događanjima i tako zarađivao džeparac. Pjevanje mi je oduvijek bila velika strast, a tako je i ostalo. Trenutno sam u švicarskoj vojsci, na području zapadne Švicarske gdje
se govori francuski, pa mi dobro dođe da osvježim poznavanje jezika. Vikendima radim u školi, ali i dalje sviram i pjevam na svadbama, momačkim večerima, rođendanima i ostalim prigodama – govori Marko, nadajući se kako će se jednom i profesionalno baviti glazbom. Planira studirati i pedagogiju te usavršiti znanje na tom području. – Sve mi za sada polazi od ruke, samo mi fali još jedna cura – smije se Marko.
Fenix/Marijana Dokoza
