Više od 120 tisuća starijih građana Berlina treba svakodnevnu skrb i njegu. Jedna od njih je i Rita Haase (78). Njezina kćer, Marina Lauterbach (58) živi u Kölnu i svakih šest tjedana vozi 600 kilometara kako bi njegovala svoju majku, piše Bild.
Takvi slučajevi su rijetkost, zaslužuju medijsku pažnju kako bi bili primjer drugima. Pogotovo u vrijeme kad malo tko želi skrbiti o starijima i nemoćnima čak i ako se radi o vlastitim roditeljima.
Poznati su slučajevi i u Hrvatskoj o kojima svjedoče i djelatnici bolnica koji zovu centre za socijalnu skrb jer nitko od djece ne želi doći po nemoćnog roditelja.
Prema podacima kojima raspolaže Ured pučke pravobraniteljice, brigu o nemoćnim roditeljima u Hrvatskoj iskazuje oko 17 posto osoba u dobi od 35 do 49 godina, jer svakodnevno skrbi o starijim, nemoćnim članovima obitelji.
S druge strane, puna su nam usta međugeneracijske solidarnosti, a starost se sve manje poštuje kako unutar četiri zida, tako i u društvu uopće. Sve više joj se nameće stigma da je biti star zapravo biti nepotreban, pišu hrvatski mediji.
Njemački zakon uređen je tako da ako mirovine i osiguranja nisu dovoljni za isplatu troškova u slučaju dugotrajne skrbi, država će se prvo pobrinuti za to. Međutim, ako je moguće, ured za socijalnu skrb potraživat će to od djece.
Ako su jedan ili oba roditelja u kući i ne mogu pokriti vlastite životne troškove, onda, ako je to moguće, održavanje se izračunava iz kućnih troškova. Odnosno, njihova vlastita sredstva moraju biti iskorištena. Prije nego što se od djece može zatražiti da plate, mirovina i imovina roditelja moraju biti potpuno iskorišteni.
Fenix-magazin/MD