Danas se obilježava 90 godina od tragične smrti jednog od najvećih hrvatskih političara, osnivača Hrvatske seljačke stranke, vođe i učitelja hrvatskoga sela i naroda Stjepana Radića koji je preminuo u Zagrebu 1928. godine od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini. Atentat je izvršio zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić prilikom kojeg je ranio Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranio Stjepana Radića te usmrtio Đuru Basaričeka i Pavla Radića. Tim povodom oglasila se hrvatskazastupnica u EU parlamentu Marijana Petir.
„Stjepan Radić obilježio je hrvatsku povijest i jedna je od najvažnijih povijesnih osoba čije su ideje i politika ugrađeni u temelje našega društva i hrvatskoga suvereniteta. Njegove riječi izrečene prije samoga odlaska u beogradsku skupštinu ‘mogu me ubiti, ali moj duh neće’ danas, nažalost, imaju posve drugo značenje jer je predsjednik HSS-a Krešo Beljak uništio duh koji je Radić udahnuo HSS-u. Račić je ubio Radića, a Beljak je ubio cijeli HSS te će u povijesnim zapisima Beljak biti zapisan kao najgori predsjednik u povijesti jedne od najstarijih hrvatskih stranaka“, rekla je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir u povodu 90. obljetnice smrti Stjepana Radića.
Ona je dodala kako je “tužno da se broj članova HSS-a s 43 000 sveo na šačicu onih koji podržavaju Krešu Beljaka, dok je sve druge suspendirao ili izbacio iz stranke i time pokazao da on i Radić nemaju ništa zajedničko”.
O Stjepanu i Antunu Radiću
Smrt Stjepana Radića, kao i njegov ispraćaj bili su svojevrsni prosvjed protiv aktualnog režima na kojem je, prema pisanju stranih medija iz toga vremena, u pogrebnoj povorci dugoj 30 kilometara sudjelovalo oko pola milijuna ljudi dok historiografija govori i o 60 tisuća službenih izaslanika organizacija HSS-a.
Stjepan Radić rođen je 11. lipnja 1871. kao deveto dijete siromašnih seljačkih roditelja u Trebarjevu Desnom. Njegovi su roditelji imali jedanaestoro djece među kojima i Antuna, tri godine starijeg od Stjepana. Početkom 20 st., većina stanovništva bili su seljaci te su upravo braća Radić bila zaslužna za buđenje nacionalne svijesti shvativši kako je zapravo seljak taj koji je branio i obranio domovinu, čuvao u svojim zadrugama jezik i kulturu.
Kao istaknuti članovi zajednice braća Radić preuzela su glavnu brigu za domovinske, odnosno političke poslove i ustala protiv tuđinske – mađaronske i domaće vlasti, te protiv nepravde više, gospodske klase pod sloganom „Vjera u Boga i seljačka sloga“ prema kojem je i djelovala Hrvatska pučka seljačka stranka koju su osnovali 1904. godine, a koja danas nosi naziv Hrvatska seljačka stranka.
Fenix-magazin/SIM
