Život Marijana Gubine (32) pretočen je u roman, a svi oni koji su ga pročitali, užasnuli su se pred onim što u njemu piše. Marijan u njemu opisuje sve strahote koje je tijekom 260 dana kao desetogodišnjak s obitelji doživio u srpskim koncentracijskim logorima. Tijekom tih mučnih dana gledao je kako mu siluju sestru.” Toliko puta su je silovali da nisam shvaćao kako je još živa. Sve to su gledali moji roditelji, te moje druge dvije sestre. Iživljavali su se na njoj, sve dok nije zatrudnjela, a onda su je često vezivali za vrata i “trenirali” bacanje noževa”, ispričao je Marijan.
Tragao sam za dijelovima tijela!
Marijan Gubina je rođen u Vinkovcima 1981.godine. S osam godina se s obitelji preselio u selo Dalj, nedaleko od Vukovara. U ljeto 1991. godine s sa svoje tri sestre tada u dobi od šest, dvanaest i dvadeset godina, majkom i ocem, biva zatočen u jedan od srpskih logora. Kao desetogodišnji dječak je gledao, razne strahote koje su Srbi u logorima činili, među ostalim i kako masakriraju ljude u dvorištu, nakon čega bi ga natjerali da odvlači trupla. Tukli su ga, plakao je, udarci su bili jaki. Kaže, teško je objasniti da sam radije tragao za dijelovima tijela jer mi je lakše bilo nositi ih na hrpu nego podnositi udarce.
Sestra mi je umrla na rukama!
Otac mu je na bojišnici poginuo 1992. godine. Godinu dana kasnije, u prometnoj nesreći, pred njegovim je očima poginula njegova osmogodišnja sestra koju su kao šestogodišnjakinju u logoru tukli. – Ne znam kako sam sve to preživio. Oborilo ju je vozilo na pješačkom prijelazu samo par centimetara od mene. Od siline udarca raspukla joj se glava koju sam bezuspješno pokušao vratiti u pravilno stanje – priča Marijan sa težinom u glasu.
Odbacila ga majka
Zbog svih proživljenih trauma, ali i odbacivanja vlastite traumatizirane majke, bez pomoći mjerodavnih institucija pretvara u problematičnog dječaka, te kao 14-godišnjak završava na ulici i počinje samostalan život prolazeći sve ono što na ulici u poslijeratnom vremenu vreba na mladog čovjeka. Radi kao čistač kafića i noćnoga kluba, kao pomoćni konobar, građevinski radnik,redar, potom kao samostalni ugostitelj i poduzetnik gdje stječe ugled i financijsku sigurnost.
Marta me spasila od smrti!
No, kalvariju koju je Marijan prošao teško bi bilo tko mogao podnijeti. Dva se puta pokušao ubiti, no iz tog pakla ga je 2002.godine izvukla Marta, njegova današnja supruga. – Moja supruga je moj anđeo poslan od Boga u možda najkritičnijim trenutku,ona je ljubav koju sam osjetio, a ljubav mi je nedostajala da postanem slobodan i da ljubav mogu dijeliti. S anđelom sam osnovao obitelj i našao puni smisao života – priča Marijan.
Danas je otac dvoje prekrasne dječice. Najsretniji u okruženju svoje obitelji. – Obitelj mi je život, uživam u svakom trenutku i ne dozvoljavam da se „rutina“ unese u nas život. U našoj obitelji ne postoji floskula da se podrazumijeva da se volimo, mi si to pokazujemo svakom mogućom prilikom: poljupci,zagrljaji,lijepe riječi osnova su u našim životima. Svaki pokret, svaka riječ supruge i djece čine me sretnim. Planova za budućnost ima puno, vremena dovoljno. Planiramo desetoro djece i nadam se da će biti ljudi koji će se buditi s osmjehom čineći svaki dan bar jedno dobro djelo – otkriva Marijan. 
Sve boli i užasni utkani u jednu knjigu!
Napisao je roman “260 dana”. Želio je u njoj ostaviti svu onu bol, sjećanja i kalvariju koju je preživio. Želio se osloboditi! I unatoč toj kalvariji, Marijan je čovjek koji oprašta i poziva na oprost. Svoju djecu ne uči mržnji, baš ni kao njegova sestra koja je zatrudnjela u logoru i dobila sina koji danas ima 21 godinu. On ne zna što je mržnja prema Srbinu, niti prema ikome. – Bilo je i dobrih ljudi srpske nacionalnosti koji su nam pomagali koliko su mogli. Jedan je i ubijen jer je htio pomoći mom ocu – priča Marijan.
Za filmsku adaptaciju njegove knjige zainteresirao se i Oskarom ovjenčani producent Branko Lustig. Roman je preveden a 14 jezika i doživio je veliki uspjeh, a uskoro će i svečana premijera kazališne predstave istoimenog romana 16.11.2013, na dan Europske noći kazališta u produkciji hrvatskog narodnog kazališta Osijek. Snimati će se i film o Marijanovom životu, koji danas aktivno vodi udrugu „Auxilium“. Predstavljajući knjigu od čije prodaje sav prihod ide u dobrotvorne svrhe, Marijan često gostuje po inozemstvu.
Sandra Marelja Muić
