Biskup Mainza Peter Kohlgraf se u razgovoru za Katoličku novinsku agenciju (KNA) objavljenom 20. travnja 2024. osvrnuo na Sinodalni put u Njemačkoj i usporedio ga s inicijativom „Pastoralno vijeće nizozemske crkvene pokrajine“ nakon Drugoga vatikanskog sabora, čiji je rad Sveta Stolica zaustavila 1970. godine.
Povjerenstvo za pastoral Njemačke biskupske konferencije, kojem je na čelu biskup Kohlgraf, završilo je prije tjedan dana putovanje u Nizozemsku. U razgovoru s Bernwardom Loheideom za KNA biskup Mainza odgovara na pitanja može li Crkva u Njemačkoj naučiti nešto od Nizozemske kada su u pitanju reformski napori. Prijevod razgovora kojeg je prenijela IKA objavljujemo u cijelosti.
Katolička Crkva jedva da više ima posebnu ulogu u Nizozemskoj. Vidite li paralele s Njemačkom?
-Mnogo smo se usredotočili na osvrt na noviju crkvenu povijest. Nizozemci su se u svom Pastoralnom vijeću 1970. bavili točno istim pitanjima koja su danas na stolu Sinodalnog puta u Njemačkoj. Bilo je riječi o odnosu Crkve prema suvremenom svijetu, o demokraciji u Crkvi, o spolnom moralu i celibatu. U to vrijeme nastaje Nizozemski katekizam koji polazi od ljudskih doživljaja stvarnosti i odatle pokušava razviti crkveni nauk. Ali Rim je odbacio ovaj proces.
Koje su posljedice?
-Mislim da u Nizozemskoj postoje dvije različite interpretacije. Jedna strana kaže: „Bez intervencije Vatikana, stvari bi postale još gore sa sekularizacijom i odbacivanjem Crkve. Da su prevladali liberali, Crkva više ne bi imala ništa što je suprotstavljeno društvu.“ Drugo gledište kaže: „Komunikacijski neuspjeh Rima mnoge je ljude naveo da napuste Katoličku Crkvu i time promicao procese sekularizacije.“
Koje je Vaše mišljenje?
-Rekao bih da je to bila komunikacijska katastrofa. To je zapravo izazvalo traume i rane kod mnogih ljudi. S rezultatom da liberalno katoličanstvo više nije kreator stila u Nizozemskoj.
Što to znači za trenutni odnos između Crkve u Njemačkoj i Vatikana oko procesa reforme Sinodalnog puta?
-Sada bolje razumijem zašto je Rim pažljiv. Jer to su potpuno iste teme i zapravo je potpuno ista situacija kao i tada. Mogu se samo nadati, a računam i na razgovore njemačkih biskupa i Rima, da ćemo sada doživjeti drugačiji oblik komunikacije i rimske intervencije. To će naravno utjecati na to hoće li se više ljudi u Njemačkoj razočarani oprostiti od Crkve ili ne.
Ako se stvari nastave kao prije: Hoće li Crkva u Njemačkoj za 20 godina biti kao u Nizozemskoj?
-Još uvijek u to ne vjerujem, jer je mentalitet Nizozemaca drugačiji. Nizozemci su narod koji koristi malo toga od tradicije i povijesne svijesti. Radi se o životu ovdje i sada. Tu je i izražen individualizam, što također ima veze s kalvinizmom koji je u Nizozemskoj bio dominantan, koji pretpostavlja da je znak božanskog blagoslova ako učinim nešto uspješno u svom životu.
Žive li Nijemci manje „ovdje“ i „sada“?
-U Njemačkoj još uvijek doživljavam jaku svijest da i mi dolazimo iz povijesti. Da ne odbacimo sve ono što je nekad postojalo i što je oblikovalo uvjerenja i živote ljudi. U Njemačkoj je bila i Würzburška sinoda.
Zajednička sinoda biskupija u Saveznoj Republici Njemačkoj od 1971. do 1975. Nastojala je provesti rezultate Drugog vatikanskog sabora (1962. – 1965.).
-Da, to možda nije imalo veliki utjecaj u Rimu, ali je spriječilo onu snažnu polarizaciju Crkve u Njemačkoj. Pridonijela je tome da postoji konstruktivna sredina vjernika, a i biskupa. Za mene je velika nada da ćemo ostati zajedno, ovisno o tome kako završi Sinodalni put.
Jesu li biskupi u Njemačkoj na drukčijoj teološkoj liniji nego u Nizozemskoj?
-U 1970-im i 1980-im godinama određena kadrovska politika imenovanja biskupa u Nizozemskoj diktirala je određeni teološki smjer, koji je potom postao formativni za druge. Kao što ondje danas više nema istinski liberalnog katoličanstva, tako nije bilo ni istinski liberalnog imenovanja biskupa.U Njemačkoj postoji veća raznolikost pozicija. Čak ni najnovija imenovanja biskupa nisu uspostavila određenu teološku liniju. To također može biti još jedan signal da se Rim danas drugačije nosi s tim polarizacijama i sukobima.
Kao i Njemačka, Nizozemska ima problem s desnim ekstremizmom i desnim populizmom. Dižu li tamošnji biskupi, kao u Njemačkoj, glas protiv toga?
-Društveno-političke poruke Crkve ondje su prilično rijetke. Više se zapravo i ne primjećuju. Katolička Crkva, u svom snažnom manjinskom položaju, više se brine za jačanje svog katoličkog identiteta.
Fenix-magazin/SIM/KNA/IKA
