Čarobna ruska priča hrvatske reprezentacije se nastavila i u Moskvi i po prvi put u povijesti ‘Vatreni’ će igrati u finalu svjetskog prvenstva.
Teško je opisati ludilo koje je nastalo na tribinama Lužnikija kada je turski sudac Cuneyet Cakir u 120. minuti svirao kraj.
Vikalo se, skaklo, plakalo nakon još jedne šokante večeri koja je i treći put uzastopce završila hrvatskim slavljem.
Na tribinama velebnog moskovskog stadiona bio je i Mladen Grdović kojeg su pozvali hrvatski nogometaši i sada ‘fešta može’ početi. Ali, ne predugo jer ‘Vatrene’ za nekoliko dana na istom stadionu očekuje okršaj s Francuzima za svjetski tron.
Okršaj ‘Vatrenih’ i ‘Gordog Albiona’ na moskovskom stadionu Lužnjiki odigan je u sjajnoj atmosferi pred 78.011 gledatelja.
Bio je to pravi spektakl na terenu, ali i na tribinama. Navijača je bilo podjednako, po desetak tisuća na svakoj strani. Nažalost, rani pogodak engleske vrste šokirao je hrvatske navijače i u prvom poluvremenu Englezi su vodili i na tribinama.
“Football’s Coming Home, it’s coming home,” pjevali su Englezi koji su u tom trenutku prvi put nakon 1966. barem neko vrijeme u finalu svjetskog prvenstva.
Poseban tretman imao je Domagoj Vida kojeg su ruski navijači uzeli na zub zbog videa u kojem je pružio podršku Ukrajincima. Svaki put kada bi Vida primio loptu, Rusi bi zviždali.
Srećom, hrvatski navijači, ali i reprezentacija u nastavku su ‘probudili’.
“U boj, u boj za narod svoj,” orilo se stadinom. Pjevalo se “Srce vatreno”, “Moja domovina,” a kako je rastao pritisak naših igrača na terenu, tako su i navijači bili sve glasniji.
Kada je Ivan Perišić u 68. minuti zabio za 1-1 na stadionu je nastala ludnica, naravno, među hrvatskim navijačima, a potpuni kaos je zavladao deset minuta prije kraja produžetka kada je “Super Mario” zabio za 2-1.
Englezi su za ovo SP spremili posebnu pjesmu “England are in Russia, drinking all your vodka, England’s going all the way! Ali, samo do St Peterburga i susreta za broncu.
Utakmica je igrana na stadionu Lužnjiki koji je otvoren 1956. godine kao Središnji stadion Lenjina. Nakon toga najveći sportski stadion u Rusiji je tri puta renoviran.
Na Lužnjikiju je bilo otvaranje i zatvaranje OI u Moskvi 1980. godine, finale Kupa Uefa 1999. godine, te finale Lige prvaka 2008.
Na njemu je održana i ljetna Univerzijada 1973. kao i svjetsko atletsko prvenstvo 2013.
Nakon što je 2013. godine zatvoren zbog renovacije, ponovno je otvoren prošlog studenog i izgleda sjajno. Posljednje ušminkavanje stajalo je 350 milijuna eura, a stadion sada u Uefinoj kategorizaciji ima četiri zvijezdice.
Na Lužnjikiju je otvoreno SP utakmicom Rusija – Saudijska Arabija, a bit će igrano i finale. Ukupno će na njegovom travnjaku igrati sedam utakmica ovoga prvenstva.
Fenix-magazin/IM/Hina