Naknada za plin u Njemačkoj dolazi s toliko mana da se preživljavanje čini gotovo nemogućim. Naknada bi mogla biti protuustavna jer se krši načelo jednakosti i proizvoljno opterećuje građane, pišu njemački mediji.
Četiri razloga zašto je naknada za plin problematična:
Prvo problem jednakosti: Savezna vlada odlučuje o dodatnoj naknadi od oko 2,4 centa po kilovatsatu plina kako bi spasila sistemski važne plinske tvrtke od propasti. Ako to ne učinite, riskirate kolaps opskrbe energijom u Njemačkoj, smatra savezni ministar za gospodarstvo i klimu Robert Habeck. Oblik naknade je odabran jer se dodatna sredstva mogu uzeti bez saveznog proračuna. Ministar financija Christian Lindner konačno se želi pridržavati tzv. “kočnice duga” od sljedeće godine. Troškove ukrajinskog rata zapravo trebaju snositi svi građani u Njemačkoj jer su troškovi nacionalni rizik. Međutim, troškove snose samo potrošači prirodnog plina. Da je savezna vlada odlučila isti princip primjenjivati tijekom pandemije, npr. samo bi posjetitelji pubova platili spašavanje stola stalnih gostiju. Bit će zanimljivo vidjeti obrazloženje pred Ustavnim sudom. Za distribuciju plinskog nameta prijavile su se i tvrtke s velikim profitom.
Drugi problem je tržišne ekonomije: Nakon financijske krize, obećanje svih ekonomskih i financijskih političara bilo je: slabi se nikada više ne bi trebali zauzimati za jake. A sada? Vlasnici plinskih tvrtki i vjerovnici se izvlače, barem za sada. U prošlosti su dioničari zaradili pristojne dividende od poslovanja dobavljača plina, a neki još uvijek imaju koristi od dobiti ostvarene tijekom krize. Što je još gore, tvrtke koje ostvaruju velike profite također su se prijavile na popis savezne vlade za raspodjelu poreza. Ako ti planovi uspiju, to više nema previše veze s poduzetništvom i tržišnom ekonomijom. S druge strane, nudi se tragedija “Rizik poslovanja i odgovornost vlasnika – ne kod nas”.
Treći problem je dilema povrata novca: Od kamata profitira i država. Ubrat će više PDV-a.
– Ali mi ne želimo zadržati novac. Bit će vraćen ljudima, brzopleto uvjerava kancelar Olaf Scholz. Sljedeća praznina u pravdi već nastaje, ovaj put među kupcima. Smanjenje PDV-a s 19 na 7 posto pogodovat će svim privatnim kupcima. Međutim, povećanje cijena različito utječe na kupce. Tvrtke u pravilu uopće nemaju koristi od olakšice jer najčešće ne plaćaju porez na promet. Ima još toga, a vlada obećava da će treći paket pomoći popraviti situaciju. Obavijest koja budi više straha nego nade tim više što bi stanovnici željeli znati zašto vlada povećava cijene plina ako će vlada ponovno pomagati zbog visokih cijena plina.
Četvrti problem je paradoks štednje: S jedne strane, potrošači bi trebali (i morali) primijetiti koliko je plin rijedak i skup. S druge strane, oni to ne bi trebali osjetiti, pa ne očajavaju. Umjesto da se odvoji vrijeme za razuman režim, svakodnevno se stvaraju nove kontradikcije između makroupravljanja (ciljevi pohrane se postižu prije vremena) i mikroupravljanja.
Zanimljivo je znati i informacije u nastavku:
Što je zapravo naknada?
Netko mora platiti te troškove. Dodjela naknade omogućuje raspodjelu troškova među onima koji imaju koristi. U konačnici iza toga stoji podjela: troškovi se dijele s količinom koja se proda na tržištu – a naknada se naplaćuje po kilovat satu. Dakle, oni koji troše puno plina plaćaju više. Cijeli niz takvih troškova raspoređuje se na ovaj način na tržištu plina, poput troškova za trgovanje plinom ili za upravljanje različitim kvalitetama plina. Mnogi od tih naplata su vrlo mali i beznačajni. Nedavno je uvedena i doplata za nabavu plina. Namijenjen je apsorbiranju visokih dodatnih troškova koje imaju uvoznici plina kao rezultat skupe zamjene količina plina koje Rusija više ne isporučuje. S 2,419 centi po kilovatsatu, međutim, to je strmo, ovisno o potrošnji, košta kućanstva više stotina eura godišnje. Na taj način raspoređuju se i dodatni troškovi skladištenja prirodnog plina. S 0,059 centi po kilovatsatu, međutim, to za većinu kućanstava znači manje od jednog eura mjesečno.
I koliko je skupa naknada za uravnoteženje za potrošače?
Za industrijske i komercijalne kupce, kojima je lakše procijeniti potrebe vlastitim mjernim uređajima, od 1. listopada plaćat će se 0,39 centi po kilovatsatu. Za kućanstva, prognoze su podložnije fluktuacijama, makar samo zbog vremena. Ovdje se doplata povećava na 0,57 centi. Kad bi komunalci i opskrbljivači veću naknadu prevalili jedan na jedan, to bi za kućanstvo s 15.000 kilovatsati potrošnje iznosilo dobrih 85 eura godišnje, plus uskoro sedam posto PDV-a. Dakle nešto više od 90 eura. Što je s kupcima koji plin kupuju po fiksnoj cijeni ovisi o predmetnom ugovoru. Često predviđa da se veća izdvajanja mogu proslijediti dalje. Takvi dodatni troškovi često se mogu prenijeti na kupce koji se griju na plin.
Zašto se balansni naboj toliko povećava?
Ova naknada postoji već niz godina. Međutim, nedavno je bila nula centi. Od 1. listopada sada se značajno povećava. Razlog tomu, međutim, leži u prošloj godini: cijene plina već su tada jako rasle, i zato što je Rusija pooštrila ponudu na tržištu kratkoročnih isporuka plina, takozvanom spot tržištu. Sukladno tome, postalo je puno skuplje brzo naručiti nedostajuće količine plina. Međuspremnik koji se za to nakupio u Trading Hub Europe izgubljen je. Time bi se sada trebao kompenzirati viša naknada. Međutim, cijene plina nastavljaju rasti, a novi će se porez u početku primjenjivati samo do kraja rujna 2023.
Kako se naknada odražava na račune za plin?
S formalnog gledišta, naknada za uravnoteženje dio je mrežnih naknada i ne mora se posebno prikazivati na računima za plin. – Kada će i u kojoj mjeri dodatna troškovna opterećenja dovesti do promjene cijene, prema priopćenju energetske udruge BDEW, odluka je opskrbljivača plinom.
Fenix-magazin/MD/
