Ljubinko Šipura Bucko, pjevač čija je pjesma „Kotor Varoš“ postala himna Kotorvarošana u iseljeništvu, prvi je istoimeni album prodao u čak 40 tisuća primjeraka. Bilo je to davne 1992. godine i u to vrijeme takav uspjeh je malo koji pjevač u iseljeništvu postigao. Danas je ta brojka san pjevačima i u domovini.
Ljubinko je iz Kotor Varoši u njemački Kempten došao 1988. godine. Imao je 17 godina, a u to vrijeme je u obližnjem Traunreutu djelovala Hrvatska katolička misija koja je okupljala oko četiri tisuće vjernika.
– Moja je priča klasična, iseljenička. Roditelji su mi otišli trbuhom za kruhom u Njemačku, a mene, sestru i brata ostavili kod bake i djeda u Kotor Varoši. Namjeravali su se vratiti, ali kad su uvidjeli da je to nemoguće, doveli su nas djecu k sebi. Sestra je došla 1987., ja 88., a brat 89. godine k roditeljima u Njemačku – priča Ljubinko, kojeg prijatelji zovu Bucko.
Od svoje četvrte godine svirao je harmoniku, klarinet i klavir. – Otkad sam se svirajući klavir osramotio u crkvi, malo manje sviram – u šali će Ljubinko.
No, nije prestao pjevati, a to mu je donijelo još četiri uspješna albuma koje je objavio u izdavačkoj kući Embex, a potom je otvorio i svoj glazbeni studio.
U svoju tridesetogodišnju karijeru, osim pet albuma, može uvrstiti brojne nastupe na raznim festivalima, koncertima, ali i na brojnim vjenčanjima. – Devedesetih godina sam oborio rekord u nastupima na vjenčanjima. Brojni Hrvati koji su se u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj ženili, zvali su me – kaže.
Više o Ljubinku Šipuri pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaju u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu…
Fenix-magazin/MD
