Rijetko je koji kutak Hrvatske ili BiH u koji ovih dana ne zalaze Hrvati iz iseljeništva. Mnogi provode godišnji odmor na moru, a neki se odlučuju i za unutrašnjost zemlje gdje nisu tako nesnosne vrućine kao na Jadranu.
Nekoliko takvih parova smo posve slučajno susreli u Zavali, mjestu u jugoistočnom dijelu Hercegovine u kojem je i špilja Vjetrenica, najveća i najpoznatija špilja u BiH koja je i najposjećenije turističko odredište te regije.
Na svega petnaestak kilometara od Slanoga brojni izletnici iz domovine i inozemstva, među kojima ima i dosta stranaca željnih avantura i otkrivanja nepoznatog, u Zavali traže malo više privatnosti uz pravo osvježenje i odmor potreban nakon silnih gužvi kakve vladaju na moru.
Nakon kratkog upoznavanja i razgovore sa gostima iz Engleske, koji su iz Slanog pobjegli u odmorište koje nosi naziv Gostionica Zavala gdje će večerati i noćiti, susrećemo i hrvatske iseljenike iz Njemačke koji su rodom iz susjednih sela u kojima obnavljaju obiteljske kuće te dolaze u restoran na večeru i opuštanje.
Budući se ovih ljetnih dana sve u tom mjestu događa na otvorenom dijelu Gostionice Zavala, u kojem sve djeluje kao jedna zajednica, stupamo u razgovor i sa prijateljima Tea Andrića, vlasnika moderno uređenog ugostiteljskog zdanja, koji su svi iz Dubrovnika. U restoran Zavalu su došli na poziv Ivice i Dolores Vlahinić koji su taj dan slavili 28. godišnjicu braka.
Ivica Vlahinić je poznati dubrovački poduzetnik koji je rodom iz Ravnog i koji, po vlastitim riječima, svaki tjedan iz obližnjeg Dubrovnika sa suprugom dođe provesti vikend u rodnom kraju.
-Iako smo mi svi rođeni u Dubrovniku u kojem smo radeći proveli cijeli život, nikada nismo zaboravili tko smo i odakle vučemo podrijetlo. Također, što smo stariji to smo više u rodnom kraju. S jedne strane bježimo iz Dubrovnika u Ravno kako bi se odmorili preko vikenda te također dali priliku i našoj, sada već odrasloj djeci, da se odmore od nas, govori nam uz osmjeh slavljenik Ivica Vlahinić čije riječi potvrđuje i njegova supuga Dolores.
Kao i u svim dobrim restoranima, uz vrhunsku hranu i piće, krene i priča. Ovaj put je to bilo prepričavanje zgoda iz neobičnosti Ravanjskog kraja. A jedna od tih neobičnosti je da su žene koje su se udale u drugo selo iz okolice Ravnog dobivale nadimke po svojim selima a ne, kako je običaj u drugim hrvatskim krajevima, po prezimenima koje su imale prije udaje. Tako su ženu iz Ravnog po udaju u drugo selo zvali Ravljanka, iz Gradine Gradinka, iz Trnčine Trnčinka itd.
Tako priča ide do nekada poznatog barmena u dubrovačkom hotelu Imperial Ivana Perića zvanog Iše koji je rodom bio iz obližnjeg Orahova Dola. Jednom prigodom u hotelu je bio skup hrvatskih jezikoslovaca na kojeg je došao i već tada poznati hrvatski književnik, jezikoslovac, prevoditelj i leksikograf Tomislav Ladan. Budući je Ladan bio česti gost takvih skupova, poznavao je Išu i često s njim ulazio u razgovore. Na pitanje kako su mu doma, Išo je Ladanu odgovorio „svi dobro, sin je u školi dobar, a moja Golubica je također dobro“. Ladan je na to upitao Išu, a tko je Golubica?. Pa moja žena, odgovorio je Išo.
Na to je, prema priči, Ladan skočio od sreće kazavši kako u hrvatskom jeziku ima stotinjak riječi za suprugu ali da nigdje nije zapisano da suprugu zovu i Golubicom.
-Čekaj, čekaj, reče mu Iše, ne zovem ja nju Golubicom kako si ti to protumačio, već je nju zovem Golubicom što je skraćenica od Golubinka jer ona dolazi iz sela Golubinac, a kod nas se žene zovu po mjestu odakle su se udale, objasnio je Iše poznatom jezikoslovcu Ladanu koji dotad za taj ravanjski običaj nije znao.
I tako je priča o Iši i Ladanu otišla u povijest, kao i taj ravanjski običaj koji je specifičan za taj lijepi kraj kojeg i danas u najvećem broju naseljavaju Hrvati. A njih više tisuća je, kažu, preselilo u četrdesetak kilometara udaljeni Dubrovnik. A obnovljeni i lijepo uređeni ugostiteljski objekt Gostionice Zavala, u kojem se može i prespavati, je postao mjesto pravog odmora i lijepog druženja.
Fenix-magazin/SIM
