Legenda hrvatskog i jugoslavenskog nogometa, Blaž Baka Slišković, ekskluzivno je iz Mostara za Sportski.net prokomentirao poraz od Belgije i igre Vatrenih u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Razočarani Baka naglašava da nema ništa osobno protiv Štimca, ali je morao reagirati i javno reći: ‘Ovako više ne može – zbog Hrvatske!’.
Kako ste vi iz Mostara, s tim jednim odmakom vidjeli poraz Hrvatske? Sve je izgledalo drugačije nego na početku kvalifikacija.
Jeste li vi očekivali nešto bolje? Trebamo li biti s ovim zadovoljni, kako je počelo dobro jee završilo. Belgija je jako dobra i organizirana ekipa, s dobrim izbornikom koji je kao igrač bio pravi fajter i kvalitetnija je od Hrvatske u ovom trenutku. Mi se moramo jednom spustiti na zemlju. Belgijanci su nekad bili klasa niže u odnosu na nas, a danas su klasa više.
Zadnjih mjeseci je jako puno kritika na izbornikov račun, a on za takvo stanje najčešće prebacuje krivnju na novinare. Kako to vama izgleda s distance?
Pa ako je loša atmosfera oko reprezentacije, onda je nemoguće da je stvaraju samo novinari. Sigurno da je nečim i sam izbornik, njegovo ponašanje i lošija igra Hrvatske dovela do toga da se oko reprezentacije stvori određena negativna atmosfera. Ali ja bih se osvrnuo na izjave izbornika nakon utakmice. Ispalo je da on nije ništa kriv. Gledao sam njegovu izjavu prije utakmice gdje je rekao da je on izvanredno pripremio taktiku za Belgijance, da je bio upoznat sa svime što nas čeka i sve to, a poslije kaže da on jednostavno ne može utjecati na koncentraciju, psihu igrača koji pogriješi. Pa ti si stavio tog igrača koji je pogriješio, nisam ga ja stavio! Jel razumuijete? On sam sebi skače u usta. Pa izbornik je tu i da psihološki pripremi ekipu. Prije utakmice kaže ‘izvanredno smo sve pripremili, znamo šta nas čeka’ da bi onda nakon utakmice rekao sasvim nešto suprotno.
Zvučite jako razočarano, teško vam je palo ovo na srce?
Ma teško mi je palo. Pa slušajte, nama Hrvatim koji živimo u BiH je ova reprezentacija jako draga, gledamo je kao drugu našu, svim srcem navijamo. Ne govorim ja protiv Štimca nego za hrvatsku reprezentaciju. Ispada da su svi novinari protiv njega kad reprezentacija izgubi, kao da nije normalno da on podnese najveći dio odgovornosti. Pa ti si izbornik, nisam ja izbornik. Pa daj jednom reci, ‘moja odgovornost je najveća, prihvaćam je’, a ne ‘sve sam napravio najbolje’. I svaki put tako.
Al’ mene čude ljudi u nogometnom savezu koji drže takve ljude. Mene to čudi! Pa nije Igor kriv, nego je kriv onaj koji mu je dao povjerenje i koji mu je nakon dva mjeseca treniranja Hajduka i tri u Cibaliji dao da vodi jednu nacionalnu reprezentaciju kao što je Hrvatska. Pa toga nema nigdje na svijetu! Pa kako može onako prebacit odgovornost na igrače? Pa gdje tog ima? Čovječe, ti si vođa toga broda, ti si kapetan. Ako je bio neuspjeh, stani ispred toga broda i reci: ‘Ja sam odgovoran!’. A kad je uspjeh, onda uzmi i dio uspjeha u svemu tome.
Da, nažalost, izgleda da je to zabijanje glave u pijesak poprimilo jako čudne dimenzije.
Pa Igor je takav. Dobio je priliku da vodi jednu reprezentaciju kao što je Hrvatska, a on sebi gradi karijeru. Sutra će u njegovom rezimeu pisati da je vodio Hrvatsku, on će otić’ u Englesku, prodat će se, i netko će ga uzet’ zato što je vodio Hrvatsku. Eto šta on hoće! A to koliko on zna je druga stvar. On kaže ‘ja sam napravio sve što je u mom domenu, pripremio sam momčad kako najbolje znam’. A ne pita se koliko on zapravo zna i koliki je taj njegov domen. To se nije zapitao.
Koliko se to vidi u našoj igri?
Ma na kraju krajeva, šta smo imali od igre? Nit imamo glavu nit imamo rep, nit imamo jednu uigranu akciju, nešto smisleno, konkretno, da se prođe po desnoj strani, da igrač uđe iza leđa, da završimo centaršutom. Sve pokušavamo nešto individualno, na neki kvalitet pojedinih igrača Rakitića, Modrića, ili eto, drugo poluvrijeme Kranjčara, i to nam je sve. To nam je sve. Al’ neću pričat’, baš sam razočaran. Ispada da sam protiv njega, a nisam, boli me što se jedna reprezentacija kao što je Hrvatska srozava, da se usred Zagreba izgubi dvije utakmice zaredom, i to jednu protiv Škotske! Izgubiš od jedne ekipe koja dođe bez sedam standardnih reprezentivaca i oni nam uzmu tri boda. Pa to se, ljudi, ne smije dogodit’! I to usred Zagreba! I onda kažu gdje su navijači. Nisu ni navijači ludi, vide da se nešto loše dešava.
Što je po vama uzrok ovakvog stanja i kako ga riješiti?
Ma Štimčev dolazak na mjesto izbornika je u startu bio nepošten, i vi tu odmah stvorite kod ljudi jedan animozitet prema određenoj osobi jer ste vidjeli da je to nepošteno. Jer je nepošteno došao na mjesto izbornika hrvatske reprezentacije! Prvo je htio da bude predsjednik Saveza, pa kad silom nije mogao da bude, okrenuo se na drugu stranu. Pa je sklopio pakt sa Mamićem, ‘ajmo se mi malo posvađat’, pa ćemo se izmirit’, pa ću ja tebi napravit pojedinu uslugu, pojedinu ćeš ti meni… Ma ljudi sve to vide! Nisu ljudi budale! Ali eto, nažalost, kad mi to tako kažemo, onda se stekne dojam da mi imamo nešto protiv persona, osoba, protiv Igora, protiv Mamića. Pa nema nitko ništa! Svi mi želimo dobro. Da je barem bilo 3:0 za Hrvatsku, da možemo reći nešto pohvalno. Ali nažalost, ne možemo reći. Kad se u startu nije radillo onako ispravno, onda se nije ni moglo očekivati da reprezentacija Hrvatske napravi rezultat u skladu sa svojim mogućnostima.
Što mislite kako to utječe na igrače?
Pa nisu ni Luka Modrić ni Mario Mandžukić budale. Oni su vrhunski igrači, a za to moraš bit’ inteligentan. Ja smatram da su oni pametni momci. E sad. Ja opet kažem, ne može se autoritet kod reprezentativaca stjecati silom. Ne može se autoritet stjecati na način ‘ja ću te malo pomilovati, pa ću te malo nagazit’, pa ću nešto s tobom fino pričat’, pa ću te odvest sa strane, pa ti si najbolji’ i slično. Ta je priča mogla proći samo kod Ćire Blaževića. Kod nikog više. Danas ti kao trener imaš par načina da budeš autoritet reprezentativcima. Ili da si bio vrhunski igrač, ili su to rezultati koje si imao prije nego što si došao na mjesto izbornika, to su načini kako se kod igrača stvara autoritet. Onda te igrač normalno i cijeni i poštuje i gine za tebe na terenu. Nažalost, ja moram konstatirati da naši reprezentativci u Štimcu ne vide autoritet koji je dovoljan da bi oni dali maksimum na terenu. Ne ginu za njega i to se vidi.
Po vašem mišljenju, koje je rješenje? Nakon Škotske slijede dvije vrlo važne utakmice dokvalifikacija, sada počinje ono najvažnije.
Mislim da bi Igor trebao ostati i u dokvalifikacijama, pa da u potpunosti vidimo jesmo li baš zaista pogiješili, odnosno, neka ti ljudi koji su doveli izbornika vide jesu li bili u krivu. Tražiti neko novo rješenje u ovome trenutku ne bi donijelo ništa bolje, tako se meni čini. Ja sam mišljenja da ga treba ostaviti, pa onda nek’ oni koji su odgovorni za to i odgovaraju, ako se ne daj Bože, ne kvalificiramo na SP.
A što ako se kvalificiramo s ovakvom igrom i stanjem duha?
Eee, to je pravo pitanje. A naravno, bit ćemo nositelji i u baražu ćemo sigurno imati jednu ekipu koja nije na našem nivou. A ako odemo, daj Bože, onda treba vidjeti što i kako dalje jer ovo sve skupa nije dobro. Imao sam dojam da Belgija, da htjela da drži loptu do besvijesti, da bi nam je držali, ta razlika je bila strašna. Tako je to, nažalost, sada. A prije godinu i pol dana je bila sasvim drugačija priča. Igoru treba pokazati njegovu izjavu od prije godinu i pol dana kad je rekao: ‘Prošetat ćemo se kvalifikacijama i bit ćemo najveće iznenađenje Svjetskog prvenstva u Brazilu!’. To mu treba montirati. Ili ono kad je iz lože, gledajući Bilićevu Hrvatsku kritizirao igru i njegove izabranike. Kad je bio sukomentator. Lako je bit sukomentator i general poslije utakmice. Evo ti, burazeru, budi na klupi pa se sad pokaži.
Sportski.net/T.Hrga
