Sestre Lana (19) i Tea (17,5) Karapandža osvojile su prva mjesta na natjecanju mladih glazbenika u Njemačkoj.
Na stranicama Njemačkog glazbenog vijeća (DMR) za njihovo nacionalno natjecanje Jugend musiziert među ostalim piše da je to: „… jedna od najpoznatijih i najpriznatijih mjera za pronalaženje i promicanje glazbenih talenata… Za mnoge finaliste i pobjednike to je bio prvi korak u uspješnu glazbenu karijeru.“
Rođene Zagrepčanke, sestre Karapandža – Lana (19) i Tea (17,5) – veselim osmijehom će: „Nismo ni znale da smo uspješne.“
Prije godinu i pol dana osvojile su treće mjesto u duetu u konkurenciji predstavnika iz 135 regionalnih glazbenih centara i 35 njemačkih škola u inozemstvu, na natjecanju koje se održava od 1964. godine i kroz koja je u 60 godina prošlo oko milijun mladih glazbenika do 21 godine.
Ako je to, recimo, bio prvi korak, prošli petak Lana i Tea napravile su i drugi. U pojedinačnoj konkurenciji osvojile su prva mjesta i opet će predstavljati saveznu zemlju Hessen na finalnom državnom natjecanju – ove godine u Lübecku od 16. do 22. svibnja.
– Presretne smo. Vjerovale smo da možemo pobijediti, puno smo vježbale, ali na kraju uvijek odlučuje žiri. A nekim članovima se ne mora svidjeti, što se drugima sviđa, jer oni bi to tehnički izvodili drukčije… Bili su suglasni da su programi dobri i izvedbeno zahtjevni. Posebno nam je drago što smo dobile dobre kritike od profesora Olafa Van Gonnissena. Gonnissen je jedan od najutjecajnijih i najuvaženijih glazbenih gitarističkih imena u Njemačkoj – govori Lana.
Cure su svoju „karijeru“ započele u Glazbenoj školi Elly Bašić, kod profesora Krunoslava Pehara, koji im je vrlo rano usadio radne navike. U Njemačkoj, u Glazbenoj školi Odenwald u Erbachu, široke ruke prihvatio ih je David Forstman.
– Lana i Tea došle su ovdje 2017., kada su imale 11, odnosno 9 godina. Imao sam veliko zadovoljstvo raditi s njima. Brzo su se prilagodile, naučile njemački jezik, a ja sam uživao slušajući adolescentice kako sviraju srednje zahtjevne skladbe, a sada mlade cure koje izvode neke od pravih dragulja gitarističkog repertoara i osvajaju prva mjesta na prestižnim natjecanjima. Obje su vrlo senzibilne i pedantne glazbenice koje puno obećavaju. Rekao sam im, samo tako nastavite, pred vama je sjajna karijera – govori Forstman.
Sestre će za Forstmana reći da je duša od čovjeka i glazbenika…
– Prije tri godine otišao je u mirovinu, naslijedio ga je Carlos Vivas. S njim smo osvojile treće mjesto u duetu, ali pred kraj prošle godine iznenadio nas je izjavom da odlazi u Heidelberg. Ostale smo, dakle, bez učitelja, Glazbenu školu ne zanimaju baš natjecanja… Kada je to čuo, Forstman nam je rekao da on može s nama raditi. I to besplatno! Potrošio je sate i sate s nama vježbajući, što kod njegove kuće, što u školi. Na kraju je meni pozajmio i svoju gitaru, da na njoj vježbam i nastupam, jer je žiri već na prvom natjecanju rekao da mi je loša gitara. Znamo mi to, ali nemamo novaca za bolju gitaru – govori Tea,
domećući da su mnogi pomagali u brušenju što boljeg zvuka, no da je ovaj put Forstman najviše zaslužan za njihov uspjeh.
Jer su darovite, cure sviraju u hessenskom 'žičanom' orkestru, koji vodi Ariane Lorch, a prije važnih nastupa Lana je išla i u Frankfurt na Sveučilište za glazbu i izvedbene umjetnosti.
– Moja je želja upisati Visoku glazbenu školu. Imali su dan otvorenih vrata, a ja sam bila kod profesora gitare i dekana, Christophera Brandta. Na danima gitare, on i David Kvaratskhelia dali su mi dragocjene savjete za pripremu za prijemni ispit, ali i općenito poboljšanje u izvedbi skladbi, od kojih su neke bile i u mojem natjecateljskom programu – govori Lana.
Premda program i kritike obećavaju i za finale u Lübecku djevojke će uglas: – Ništa ne očekujemo, ali idemo pobijediti, pa smijeh… – Sad ćemo za Uskrs u Hrvatsku, kod bake i djeda u Osijek. Gitare idu s nama. Kad se vratimo pokušat ćemo naše znanje prikazati i na internetu, pa nam se možda netko javi da s kakvom donacijom da si nabavimo bolje gitare. Imamo već neke novce, jer radimo u školi, pomažemo mlađoj djeci u učenju i pripremi zadaća, malo će pomoći i mama i tata.
Fenix-magazin/SČ/B. Karapandža
