Svojedobno je jedan poznati psiholog osudio dvoličnost zapadne politike. Ustvrdio je da se zapadnoj politici iz komunističkog svijeta diktature u lice podrugljivo smije njena vlastita sjena. Želio je time poručiti da zapadna politika često prikriva ona nedjela koja komunisti čine bez imalo srama.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
To je ono što se naziva diplomacijom u rukavicama, kad jedno govoriš a drugo radiš. Danas se, s pojavom Donalda Trumpa, pokazuje istinitost tog zapažanja.
U Putinovim i Trumpovim izjavama nema gotovo nikakve razlike. I jedan i drugi govore bez imalo stida o pravima na ono što im ne pripada. Zar je priča o preseljavanju Palestinaca iz Gaze demokratskija od ruskog uvjerenja kako im pripada dio Ukrajine? Da se u ruskoj politici, u kojoj još uvijek vlada mentalitet komunizma, događaju nedemokratske stvari je nešto na što se svijet navikao.
Zbunjenost Trumpom
Mnogi su danas zbunjeni Trumpovom politikom. Pa ipak ne bi trebali biti. Čovjek govori i radi ono što je dosadašnja američka politika činila u rukavicama.
Upad u Irak, igre oko Libije i Sirije, sustavno podržavanje izraelske politike u Palestini, dobra suradnja s arapskim diktaturama, u kojima su ugrožena ljudska prava, pogotovo ona žena, govori samo o tome da je financijski interes bio uvijek jači od osjećaja za onu istinsku demokraciju i dobro svakog pojedinca u svijetu. Uostalom, kako shvatiti demokraciju u kojoj predsjednik na odlasku pomiluje kriminalce iz vlastite obitelji, a nadolazeći nasilnike koji s oružjem u ruci upadaju u državne institucije?
Očito je da su američki političari počeli činiti bez stida ono što se ne može pomiriti s demokracijom. Trumpovi ljudi predbacuju danas Europi da u njoj nema slobode, jer se odnosi kritički prema ekstremno desnim strankama i konzervativnim krugovima. Čovjek zaboravlja pri tome da je isto to u odnosu na Europu činila dosadašnja američka politika, samo iz druge perspektive, preko različitih neoliberalnih lobističkih organizacija. Trumpovi politički suradnici ne vrše više pritisak na Europu da prihvati sve liberalno, pa i ono upitno, ali zato traže da prihvati i ono što nije dobro.
Povratak na staro
Danas Amerika umjesto pretjerane liberalne ideologije izvozi ideologiju vraćanja u ona stara vremena koja bi mogla, navodno, ojačati ono što je nastalo na temelju židovsko-kršćanske religije, rimskog prava i grčke filozofije. Nažalost, usporedno s tom korisnom idejom o obnovi tradicije, Amerika protežira i onu politički opasnu ideologiju koja bi mogla vratiti europske narode i države u vrijeme prije Drugog svjetskog rata. Dođe li do toga, Europa se neće pitati kako zaustaviti rat u Ukrajini, nego na koji način izbjeći sukobe između europskih država.
Onaj tko je oduševljen vraćanjem starih vrijednosti u europskom društvu, treba znati da prema nekim razmišljanjima njima, nažalost, pripada i ideja mijenjanja granica, kao i ideja vrijednih i manje vrijednih naroda. Današnja Europa je dezorijentirana, jer je u njoj po uzoru na onu liberalnu Ameriku stvoreno javno nametnuto mišljenje (mainstream), koje je jedino dirigiralo što je ispravno a što krivo.
Potisnuta je sloboda mišljenja i sposobnost ozbiljnog dijaloga o onome što je u društvu ispravno, što mu koristi a što šteti. Danas se to Europi razbija o glavu. Ne samo da su linču bili izloženi kritičari pretjeranog liberalizma, nego se to dogodilo i s onima koji su upozoravali da se islamski migranti neće integrirati u europsko liberalno društvo. Sada se od strane Trumpovih igrača traži da europsko društvo krene u suprotnom smjeru.
Pročišćavanje tradicije
Istina, ima stvari koje se u europskom društvu moraju korigirati. Ali to je moguće samo ako Europa odraste i sama shvati nužnost određenih promjena. Vrijeme je da se europska politika odnosi s respektom prema Americi, ali isto tako da bez pritiska iz Amerike sama shvati što je za nju korisno a što štetno.
Puno je toga pozitivnoga u europskoj tradiciji, ali se ne smije zanemariti činjenica da je pročišćavanjem tradicije, pogotovo one nacionalističke, došlo do dugotrajnog mira. Liberalizam, koji uključuje slobodu, je nužnost, ali samo onaj koji ne diskriminira nikoga, pa niti one koji se ne slažu sa svim njegovim zahtjevima.
Europa bi analizirajući ranije američke ponude, ali i one koje sada nudi Trump, trebala napokon shvatiti da je istina negdje u sredini, barem kad se radi o ideologiji i liberalizmu. Do tog će doći samo tada kad svi shvate da nikome ne smije biti uskraćena sloboda mišljenja, pa niti onim konzervativnim.
Europska vojna sila
Sloboda društva i pojedinca uključuje razgovor, dijalog o svim problemima. Da je toga bilo, ne bi Europa danas bila bez tradicijskog tla pod nogama, niti bi stenjala pod pritiskom opasnih migracija, koje su dovle do toga da su i one opasne desne stranke, kojima se Trumpovi sljedbenici dive, postale ozbiljnim političkim igračem.
Vrijeme je da se Europa okrene sebi i svojim interesima. Ako to učini na pravi način, rješavajući nagomilane probleme, posebno one nastale s migracijama i pretjeranim uvezenim liberalizmom iz Amerike, prestat će rast rigidne desnice. Birači će joj okrenuti leđa.
Ne treba imati niti previše straha od Rusije. Ako Putin nije uspio izbaciti ukrajinsku vojsku iz Rusije, niti pokoriti Ukrajinu, ne može se niti suprotstaviti europskoj vojnoj sili, naravno ukoliko se Europljani drže zajedno. Istina, Rusija ima atomsko oružje. Ali imaju ga i neke europske države.
Odrastanje Europe
Europu bi jedna druga stvar trebala više zabrinjavati, a to je servilan odnos prema Americi. Obraniti se može i sama od Rusa. Daleko više snage će joj trebati kako bi se uspjela obraniti od onoga što joj natura Amerika: jučer onu pretjerano liberalnu ideologiju a danas one Trumpove upitne vrijednosti.
Vrijeme je da Europa odraste i postane svoja na svome, budno pazeći na one koji bi rado mijenjali granice po uzoru na Putina i Trumpa. Ne dođe li do toga, neće biti mira u Europi. Priča o tome kako će sama obnova tradicionalnih vrijednosti, pa i onih religijskih, spasiti Europu, ne odgovara istini.
Bilo bi dobro da se Europa vrati svojim korijenima, ali se ne smije zaboraviti da te stare kršćanske vrijednosti nisu uvijek uspjele sačuvati mir u Europi. Zašto? Zato što od diktatora nisu bile prihvaćene u praktičnom životu.
Opasna vremena
O kakvim se kršćanskim vrijednostima može govoriti kod onih koji su pokrenuli Tridesetogodišnji rat, izazvali grozne sukobe u Španjolskoj ili za vrijeme Drugog svjetskog rata posezali za tuđim teritorijama?
Zar nisu poneki od tih navodnih čuvara europske tradicije vodili ugodne razgovore i sa ateistom Staljinom, utjelovljenjem zločinačke komunističke ideologije? Poneki krugovi su oduševljeni Trumpovom zbog kritičkog odnosa prema rodnoj ideologije. Istina, ona je postala problem zapadnog društva, jer ju se silom natura.
Pa ipak veći su problem oni europski političari koji se kriju iza kritike te pretjerane liberalne ideologije, snivajući druge, opasne snove, koji bi Europu mogli strovaliti u neka poznata opasna vremena. To su o ni koji se dive Putinu i Trumpu, i to bez riječi kritike u odnosu na njihovo posezanje za tuđim prostorom.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
