Kći između Juga i Zapada“, bio je naziv književne tribine na kojoj je u Gradskoj knjižnici Beča gostovala čuvena hrvatska, spisateljica, esejistica, prevoditeljica i kritičarka Irena Vrkljan (85). Ova kultna hrvatska književnica, prošle se je godine nakon gotovo pola stoljeća vratila iz Berlina u Zagreb, nakon smrti supruga, njemačkog pisca Benne Meyer – Wehlacka.
O njenom životnom putu i djelima govorila je dr. Bernardica Katušić s Instituta za slavistiku Bečkog sveučilišta, koja je potom s autoricom razgovarala, a publika imala priliku postavljati pitanja.
„Irena Vrkljan, najznačajnija je predstavnica ženske literature u Hrvatskoj“, rekla je Katušić istaknuvši kako njen bogati stvaralački opus čini lirika, proza, eseji, kritike s područja umjetnosti, filmski scenariji i 60-tak filmovi raznih žanrova, te prijevodi s njemačkog na hrvatski.
Bečanima je ubrzo bilo jasno s kim imaju posla, i da je riječ o književnici koja je ugradila trajan doprinos u hrvatsku književnost i kulturu svojim velikim i respektabilnim opusom, od prepoznatljive mladenačke nadrealističke poezije do autobiografske proze. Kako je izneseno, Vrkljan je tek s ispovjednom prozom „Svila, škare“ postala poznata široj javnosti. Prijevodom na engleski te prve proze, osvojila je i Ameriku. Kasnija je objavila proze „Marina ili o biografiji“, „Dora, ove jeseni“, ratnu „Pred crvenim zidom“, krimić „Posljednje putovanje za Beč“, napisan na njemačkom jeziku, roman „Sestra kao iza stakla“ o odnosima braće i sestara itd. Uz prozu, sa suprugom Bennom, autorom „Zagrebačkih bilježnica“, pisala je i scenarije za radijske i televizijske drame.
„Moja proza – Svila, škare -, objavljena 1984. godine zaintrigirala je čitateljice i kritičare, pa je ubrzo uslijedio trend ženske proze. Danas je situacija drugačija i nitko više ne čita klasike ženske literature“, rekla je autorica napomenuvši kako je dosta knjiga napisala nalazeći stare zapise, kao one o Marini Cvetajevoj, Virginiji Woolf, Miljenku Stančiću itd. Govorila je i o svojoj ljubavi prema slikarstvu i intenzivnom druženju s slikarom Stančićem, kome je posvetila esejističku biografiju.
„Da nisam bila u Berlinu, ne bi mogla doći do mnoštva knjiga i autora koji su bili značajni za ono čime sam se bavila. Berlin mi je bio ne samo prostorna nego i kulturna distanca koja mi je omogućila da sebe sagledam iz posve druge perspektive“, istakla je, dodavši kako je smrt njenog supruga i povratak u Zagreb za nju bilo veliko čišćenje života, u svakom pogledu. Iz svega toga je, prema njenim riječima, proistekla i nova knjiga „Protokol jednog rastanka“ u kojoj piše ne samo o svojoj intimnoj tuzi i samoći u kojoj se je našla nakon Bennove smrti, nego i hrabri sve one koji dođu u istu ili sličnu situaciju, da se može i mora izdržati u samoći.
Vezano za današnju izdavačku i umjetničku situaciji, konstatirala je da „ozbiljnu beletristiku nažalost čita sve manje čitatelja“.
Zanimljiv je bio i njen osvrt na aktualnu izbjegličku krizu u kojem je naglasila „kako ni Njemačka ni itko drugi nije u stanju u svoje društvo integrirati milijun izbjeglica, jer je to nemoguće“, napomenuvši da Europa stoji pred velikim izazovom, jer je riječ o ljudskim pravima i njihovoj zaštiti.
Književnu tribinu je organizirala bečka podružnica HKD Napredak s predsjednikom Filipom Zloušićem, a pokrovitelj je bilo Veleposlanstvo RH u Austriji, na čelu s veleposlanicom dr. Vesnom Cvjetković koja je također bila u publici s cijelim svojim diplomatskim timom.
Opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu dr. Zdenka Weber zahvalila je Ireni Vrkljan na gostovanju u Beču, ustvrdivši kako je riječ o najvećoj živućoj hrvatskoj književnici i najpoznatijoj po inauguriranju ispovjedne ženske proze. Ulomke su čitale Katarina Dorkin – Križ i Renate Mugrauer. U publici je bila i poznata hrvatska književnica i Irenina prijateljica Slavenka Drakulić.
Irena Vrkljan rođena je 1930 godine u Beogradu. Majka joj je bila Bečanka koja je doselila u Beograd, a otac trgovački zastupnik čija je obitelj vukla podrijetlo iz Lovinca. Za svoj bogati stvaralački opus višestruko je nagrađivana.
Snježana Herek
