Jedan od koraka što ih ministar zdravstva Milan Kujundžić namjerava provesti u krpanju rupa u zdravstvenoj blagajni jest i utjerivanje onih koji su proteklih godina napustili Hrvatsku i zaposlili se u inozemstvu, a navodno i dalje koriste hrvatsko zdravstveno osiguranje.
Prema njegovim riječima, radi se o “brojnim ljudima koji, iako sada rade i dobro zarađuju u Švedskoj i Njemačkoj, na godišnjem odmoru preko HZZO-a rješavaju zube ili operaciju kile na teret radnika u Hrvatskoj koji iz svojih plaća pune zdravstvenu blagajnu”. Zato je, kaže, dao nalog HZZO-u da to uredi u suradnji s drugim ministarstvima.
Prema važećim propisima svaki hrvatski građanin koji napusti Hrvatsku i zaposli se u inozemstvu mora nadležnim institucijama, od MUP-a do porezne uprave i HZZO-a, prijaviti svoj odlazak. Nelogičnost ovih propisa (osim da građani moraju prijaviti promjenu adrese boravišta ili prebivališta kao u drugim zemljama), dala je mogućnost ministru Kujundžiću da utjeruje i one koji su napustili Hrvatsku, a “zaboravili ” da još moraju posjetiti i HZZO prije nego sjednu u autobus i odu u potragu za boljim životom.
Kod ove nelogičnosti, postavlja se pitanje zašto bi djelatnik neke tvrtke sam morao odjaviti svoje zdravstveno osiguranje kada ga sam nije ni prijavio, već je to uradila tvrtka u kojoj je radio. Onog trenutka kada je prestao raditi za tu tvrtku, ona ga je i sama odjavila kod HZZO-a prestajući plaćati obvezne doprinose za tog radnika. Znači, kad za nekog radnika nitko ne uplaćuje zdravstveno osiguranje, on bi automatizmom sam morao ostati i bez zdravstvene iskaznice HZZO-a.
Teoretski, zdravstvenu iskaznicu bi mogao zadržati jedino ukoliko bi se kao nezaposleni prijavio na zavod za zapošljavanje, pa nakon toga otišao u inozemstvo i zadržao zdravstvenu iskaznicu. A to je također teže vjerovati jer i zavod za zapošljavanje radi provjere nezaposlenih, pri čemu se oni sami moraju javljati tom zavodu kao nezaposleni.
Prije nego je izišao sa još jednim svojim nadahnutim prijedlogom (sjetimo se Kujunžićeva prijedloga za oporezivanje mobitela, ….) ministar Kujundžić i njegovi savjetnici trebali su natjerati administraciju HZZO-a da naprave provjeru i sami odjave sve one za koje se ne uplaćaje naknada za zdravstveno osiguranje a ne prijetiti kaznama. Budući je Hrvatska poznata po svom ogromnom i sporom administrativnom aparatu, gdje je zaposlenicima najvažnije doći na posao i čekati istek radnog vremena, ne čudi da bi ministar Kujunžić “haračio” ubirući porez od ljudi koji su “trbuhom za kruhom” napustili Hrvatsku i otišli u inozemstvo.
Kako piše Novi list, u HZZO-u ne znaju o koliko se ljudi radi, no svjesni su da postoji siva zona osiguranika koji ne plaćaju doprinos, a uživaju prava na liječenje koja im po zakonu ne pripadaju.
– U slučaju zaposlenja ili stjecanja zdravstvenog osiguranja po drugoj osnovi na području druge države članice, osigurana osoba dužna je o tome obavijestiti HZZO, te joj iz navedenih razloga prestaje pravo na zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj. Sukladno EU propisima, u danom trenutku svaki građanin EU-a može imati zdravstveno osiguranje samo u jednoj državi članici, pri čemu prioritet u određivanju države osiguranja ima država u kojoj osoba ima radni odnos – objašnjavaju u Direkciji HZZO-a. Prema propisima EU-a, pravo na zdravstveno osiguranje u matičnoj državi ima jedino radnik kojeg poslodavac uputi na privremeni rad u inozemstvo, ili samozaposlena osoba koja privremeno radi u drugoj državi članici. To pravo može trajati najduže dvije godine.
Navodno, u HZZO-u nemaju alata kojima bi provjerili status svakog osiguranika, već ovise o dojavama drugih. Sama promjena boravišta nije razlog prekida socijalnog osiguranja, jer osoba ima pravo na to sve dok ne pronađe posao u drugoj državi. Tako HZZO ovisi o informacijama koje primi razmjenom podataka s drugim državama. Bit će im, kažu, puno jednostavnije kad se uspostavi elektronska razmjena podataka između država članica EU-a. Posebni im pak problem predstavlja rad na crno.
– Status osiguranja u drugoj državi moguće je provjeriti isključivo kada se radi o zakonski reguliranom radnom odnosu.
U slučaju kada HZZO sukladno EU propisima dobije službeni podatak da je pojedina osoba ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje u drugoj državi članici, pravo na zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj prestaje – ističu u HZZO-u. Osobe koje zadrže prebivalište u Hrvatskoj, a za koje HZZO nema saznanja o stupanju u radni odnos ili stjecanju socijalnog osiguranja u drugoj državi, i dalje zadržavaju status osiguranika HZZO-a.
U Direkciji HZZO-a ne može se doznati koliko je dosad osiguranika izgubilo svoj status zbog zapošljavanja u Irskoj, Austriji, Njemačkoj i drugim EU državama, niti postoje procjene o potencijalnom broju ‘prijestupnika’. Evidencije HZZO-a već godinama pokazuju pad ukupnog broja osiguranika. Lani ih je bilo 4.298.008, što je za 43.000 manje nego u 2014., no to više govori o negativnoj demografskoj slici, nego o raširenosti zlouporabe hrvatskog zdravstvenog osiguranja.
Fenix-magazin/Novi list/SIM
