Nakon pobjede HDZ-a na prošlim parlamentarnim izborima, oni koji nisu vjerovali u takav razvoj događaja, tvrdili su da je to zbog do tada dobrog upravljanja pandemijom koronavirusa.
Međutim, neposredno nakon izbora, Vlada na čelu s HDZ-om, potpuno je promijenila politiku i zbog što uspješnije turističke sezone, Hrvatska se svjesno izložila riziku i velikom porastu broja zaraženih. Važno je terminološki razlikovati zaražene i oboljele, jer tijekom ljeta virus se manifestira u puno blažem obliku i svi zaraženi nisu ujedno i bolesni. Bio je to rizičan, ali pokazuje se dobar potez hvaljenih hrvatskih stručnjaka epidemiologa, čiji savjet je Vlada prihvatila u interesu sprječavanja potpunog kolapsa gospodarstva. Svatko tko nije politički zaražen mržnjom prema nekoj osobi ili nekoj političkoj opciji, može vidjeti i jasno procijeniti ove događaje.
Pad političkih opcija
Zadnja istraživanja biračkih sklonosti hrvatskih građana pokazuju da većina njih to vidi i prepoznaje. Popularnost HDZ-a je na nevjerojatnih 32 posto. To možda i nije toliko zanimljivo, koliko je zanimljiv pad onih političkih opcija koje su kritizirale HDZ nudeći se kao alternativa. Popularnost Domovinskog pokreta Miroslava Škore gotovo je prepolovljena. Razloga za to je malo više. Naime, lijevo-zelena politička platforma „Možemo!“, nije se našla kao zamjena za HDZ na desnoj političkoj opciji, ali također doživljava drastičan pad. Dakle, analizu stanja na hrvatskoj političkoj sceni treba napraviti uzimajući i to u obzir.
Sarkazam i cinizam
Što je u ovom trenutku zajedničko lijevim i desnim oporbenim političkim snagama koje doživljavaju pad popularnosti, dok HDZ uživa nikad veću popularnost? Kao dio odgovora na ovo pitanje treba konstatirati da je Most, uz HDZ, jedina koliko-toliko stabilna i respektabilna politička stranka, koja ima sličan postotak podrške građana kao i na zadnjim izborima. Oni su jako promijenili način političkog djelovanja. Malo manje ih prezentira Miro Bulj sa svojim incidentnim načinom istupa u javnosti. Nikola Grmoja ga prestaje kopirati, a prve violine Mosta postali su bračni par Raspudić – Selak. Riječ je o dvoje neospornih intelektualaca čiji istupi nekad jesu puni sarkazma i cinizma, ali nikad ne idu ispod poželjnih granica građanske pristojnosti. To se ne može reći za zastupnicu Domovinskog pokreta Karolinu Vidović Krišto koja je poželjela postati neformalna liderica te stranke, a do toga doći kopiranjem Ivana Pernara u Saboru kojem su hrvatski građani na izborima jasno dali odbijenicu. Ništa drukčiji pristup obavljanju političke dužnosti nemaju ni neki vodeći ljudi iz platforme „Možemo!“. I njima je incident glavna poluga političke borbe. Prema zadnjem istraživanju, svima njima su građani pokazali palac dolje.
Čim je s političke scene otišao Davor Bernardić, bivši šef SDP-a koji je partiju u izborni katastrofalni gubitak uveo incidentnom retorikom, najjača stranka ljevice počela je blago rasti u očima hrvatskih građana.
Dolazak srpskog predstavnika u Knin
Zaključno možemo reći kako je iza nas definitivno vrijeme kad su se građanima mogle nuditi parole i neprovjerene priče. Hrvatska je zahvaljujući ovom i ovakvom političkom liderstvu, prvenstveno premijeru Plenkoviću, uspjela u Bruxellesu dobiti veći financijski dio iz paketa pomoći za oporavak od pandemije, nego što je to itko očekivao. Dolazak političkog predstavnika srpske nacionalne manjine u Knin na proslavu Oluje, jasno dokazuje da hrvatska vlast mudrom politikom može Srbe iz Hrvatske otrgnuti iz ralja beogradske politike. Odlazak zamjenika predsjednika HDZ-a, ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda u Grubore, na mjesto strašnog zločina nakon Oluje, pokazao je kako hrvatska država ne stoji iza tog čina koji je bio mrlja na cijeli Domovinski rat, pa nema potrebu ni izbjegavati odavanje počasti tamošnjim žrtvama. Sve to jasno vidi većina hrvatskih građana. Ona manjina koja u ovim odličnim potezima vidi katastrofu, polako nestaje i ostaje politička prošlost. Najviše zato što iz prošlosti ne žele ili ne znaju izaći.
Fenix-magazin/MD/Ante Gugo
